Evropski put BiH: Kafa sa opozicijom, ignorisanje krize i zabranjeni kandidati
Zamjenik visokog predstavnika u BiH, Louis Crishock, odlučio je da “uzme stvar u svoje ruke” – ili makar da zakazuje sastanke.
U pokušaju da odškrine vrata evropskog puta BiH (koja su inače širom zatvorena, zapečaćena i zatrpana političkom glibušom), Crishock je pozvao predstavnike opozicije iz Republike Srpske, stranke Trojke, te HDZ BiH na sastanak zakazan za 3. juni u zgradi Parlamentarne skupštine BiH.
Sastanak, po svemu sudeći, ima za cilj da posluži kao jedna od onih “važnih diskusija” koje ne rješavaju ništa, ali lijepo izgledaju u izvještajima.
Sve pozvane stranke potvrdile su prisustvo – osim PDP-a, koji izgleda još vaga da li je razgovor sa strancem vrijedniji od političkog poentiranja kod kuće.
Naravno, ovaj pokušaj razgovora dolazi u najnezgodnijem mogućem trenutku – idealno vrijeme za razgovore u BiH, reklo bi se. Zemlja je ponovo u političkoj blokadi, SNSD je svojim potezima (čitaj: sve što ne vodi kompromisu) natjerao stranke Trojke da najave rekonstrukciju vlasti i pokušaj izbacivanja SNSD-a iz državne koalicije. Koalicija koja je funkcionisala otprilike kao most u izgradnji – nikada dovršena, ali stalno obećavana.
I dok Trojka u rukama drži političku testeru, HDZ BiH – u svom poznatom stilu diplomatskog kung-fua – odbija da presijeca bilo kakve veze.
Umjesto jasnog stava, HDZ se odlučio za “pričajmo sa svima, pa da nikome ne zamjerimo”, uključujući i Milorada Dodika, koji u međuvremenu izbjegava pravosuđe uz veći uspjeh nego što BiH izbjegava međunarodne blamaže.
Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara, svojim izjavama dodatno potvrđuje poziciju HDZ-a, ali i pokazuje da dijalog ima svoje granice – konkretno, granice koje ne obuhvataju Nebojšu Vukanovića.
Njegova kandidatura za ministra sigurnosti odbijena je bez puno okolišanja. Jer ako postoji nešto što je zaista nepoželjno u BiH, to je političar koji ne pripada dogovorenom sistemu raspodjele funkcija po principu “ti meni ministarstvo, ja tebi tišinu”.
U međuvremenu, evropski put BiH podsjeća na priču o Alisi u zemlji čuda: svi trče u krug, niko ne zna gdje ide, ali svi tvrde da je to napredak.
Sastanak zakazan za 3. juni vjerovatno neće donijeti spektakularne rezultate, ali može poslužiti kao još jedan pokušaj da se pokaže kako BiH nije sasvim izgubljen slučaj.
A dok se čeka PDP-ova potvrda i Crishockovo uvodno izlaganje o važnosti dijaloga, ostaje nam da gledamo kako se politički lideri nadmudruju ko će koga isključiti, ignorisati ili – u najboljem slučaju – prećutati.
BiH, gdje se evropski put ne gradi zakonima, reformama ni konsenzusom, već pozivnicama za sastanke, izjavama za javnost i vječitim “razgovorima o razgovorima”.