S velikom pažnjom pratim sve izjave državnog sekretara Marca Rubija. Naši stavovi o potrebi da se u BiH očuva mir i stabilnost, bez sukoba i podjela, se podudaraju, stoji u ponoćnoj objavi Milorada Dodika, predsjednika bh. entiteta Republika Srpska na društvenim mrežama.
-BiH se može očuvati samo uz konstantno uvažavanje glasova sva tri naroda i poštovanje stava Republike Srpske i Federacije BiH, a ne inostranim pritiscima. BiH nema Ustavom predviđeno pravo na Sud i Tužilaštvo, to su vanustavne i nametnute nedejtonske institucije.
One su i nedemokratske jer postupaju po odlukama koje je nametnuo neizabrani stranac i koje nisu donesene u parlamentarnoj proceduri. Ako su globalističke aktivnosti Bajdenove administracije bile loše za američki narod, onda su isto tako loše i za druge narode.
Očekujem da će nova administracija na čelu s predsjednikom Donaldom Trumpom otkloniti štetne posljedice Bidenove administracije, koja je stvarala podjele, sukobe i krize gdje god je djelovala, navodi Dodik.
“Duboko vjerujem da je proces izgradnje država i nacija, kao i održavanje postojećih, a nemogućih, recidiv propale Bajdenove spoljne politike, koju će predsjednik Trump okončati”, zaključio je Dodik.
Podsjetimo, Dodik je nedavno drsko izvrijeđao Marca Rubija.
Nekoliko sati nakon što je objavio tvitove u kojima je spomenuo Rubia, Dodik ih je obrisao.
Dodik je na svom Twitteru reagirao na objavu Rubia, koji je osudio njegove poteze. U odgovoru je Dodik iznio mišljenje da se u reakciji Rubia osjeća utjecaj politike administracije predsjednika Joea Bidena.
Dodik je, između ostalog, tvrdio da Rubio nije u pravu i istaknuo da može biti “božanstvo, a ne državni sekretar SAD-a”. Smatra da je njegova odluka utemeljena na političkom naslijeđu prethodne administracije i da su u pitanju antidejtonske mjere koje ugrožavaju BiH. Također, kazao je da je imenovanje visokog predstavnika Christiana Schmidta u UN-u bilo nelegitimno.
Dodik je također poručio da će entitet RS nastaviti slijediti svoje politike, bez obzira na kritike iz SAD-a. “Rubio nije u pravu”, zaključio je Dodik, sugerirajući da bi bilo bolje da se pažljivije prouče stvarni događaji, umjesto da se prihvate “lažni narativi” koje promiče Bidenova administracija.
Međutim, nekoliko sati nakon objave, Dodik je izbrisao svoje tvitove, što može ukazivati na promjenu stava ili smanjenje samopouzdanja nakon oštrih reakcija. Rubio je u međuvremenu ponovio svoj stav, ističući da Dodikovi postupci podrivaju stabilnost BiH, te pozvao političke lidere na odgovoran dijalog i saradnju u suzbijanju destabilizirajućih akcija.
Saznaj više ⬇️
Razvoj nuklearnog programa u bivšoj Jugoslaviji tokom Hladnog rata bio je predmet pažnje mnogih međunarodnih obavještajnih agencija, uključujući i Centralnu obavještajnu agenciju (CIA) Sjedinjenih Američkih Država. CIA je izražavala zabrinutost da bi Jugoslavija mogla razviti nuklearno oružje, što bi imalo značajne geopolitičke implikacije, posebno u kontekstu rastućih nacionalnih tenzija unutar federacije.
Početak jugoslavenskog nuklearnog programa
Nakon Drugog svjetskog rata, Jugoslavija je, pod vodstvom Josipa Broza Tita, započela s razvojem nuklearnog programa. Cilj je bio osigurati energetsku neovisnost i tehnološki napredak zemlje. Međutim, s vremenom su se pojavile sumnje da bi ovaj program mogao imati i vojne aspekte.
Prema dokumentima CIA-e iz 1975. godine, procijenjeno je da bi Jugoslavija mogla razviti nuklearnu bombu do 1980. godine. Ova procjena temeljila se na jugoslavenskim kapacitetima za obogaćivanje urana i razvoju nuklearnih reaktora.
CIA je navela da Jugoslavija ima program razvoja nuklearnih reaktora i korištenja domaćeg urana kao goriva, te da je izgradila malu ustanovu za kemijsko reprocesiranje koja je 1966. godine reprocesirala nešto ozračenog goriva iz istraživačkog reaktora dobavljenog od Sovjeta. Također, prvi nuklearni reaktor kupljen je od SAD-a i trebao je početi s radom početkom 1979..
Međunarodni kontekst i zabrinutost
U to vrijeme, Hladni rat je bio u punom jeku, a utrka u naoružanju između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza dominirala je globalnom politikom. Pojava nove nuklearne sile na Balkanu mogla je dodatno destabilizirati regiju i poremetiti krhku ravnotežu snaga. CIA je bila zabrinuta da bi jugoslavenski nuklearni program mogao potaknuti i druge zemlje da razviju vlastite nuklearne programe, što bi dovelo do daljnje proliferacije nuklearnog oružja.
Unutarnje tenzije i nacionalizam
Unutar Jugoslavije, nacionalne tenzije između republika bile su sve izraženije. Hrvatska i Slovenija su tražile veću autonomiju, dok je Srbija nastojala zadržati centraliziranu kontrolu. U tom kontekstu, posjedovanje nuklearnog oružja moglo je biti percipirano kao sredstvo za očuvanje teritorijalnog integriteta ili čak za dominaciju nad drugim republikama.
Filip Kovačević, gostujući predavač na Sveučilištu u San Franciscu, istaknuo je da bi posjedovanje nuklearnog oružja vjerojatno spriječilo brutalni i krvavi raspad Jugoslavije. Prema njegovom mišljenju, sve bi ovisilo o političkoj volji tadašnjeg rukovodstva, ali neki članovi rukovodstva, u kojem Tito zbog bolesti više nije imao dominantnu ulogu, već su vidjeli svoju budućnost izvan jugoslavenske države.
CIA-ine procjene i scenariji
CIA je razmatrala različite scenarije u slučaju raspada Jugoslavije. Jedan od najgorih scenarija bio je da bi Srbija mogla iskoristiti nuklearno oružje kako bi riješila teritorijalne sporove, posebno s Hrvatskom. Ova zabrinutost temeljila se na povijesnim tenzijama između Srba i Hrvata, kao i na rastućem nacionalizmu s obje strane.
U tajnoj analizi iz 1990. godine, CIA je predvidjela da će Srbija poticati pobune u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, što će dovesti do krvavih međuetničkih sukoba. Ove teze su se, nažalost, obistinile tijekom 1990-ih godina.
EXPRESS
Tehnički aspekti jugoslavenskog nuklearnog programa
Ključni element u razvoju nuklearnog oružja je obogaćivanje urana i proizvodnja plutonija. Jugoslavija je imala kapacitete za obogaćivanje urana i razvijala je tehnologiju za reprocesiranje nuklearnog goriva. Prema dostupnim podacima, Jugoslavija je izgradila malu ustanovu za kemijsko reprocesiranje koja je 1966. godine reprocesirala ozračeno gorivo iz istraživačkog reaktora dobavljenog od Sovjetskog Saveza.