Teks u cijelosti prenosimo sa podgoričkog portala CdM.
“Dobro jutro! Osim administrativnog i legalističkog nadgornajvanja sa Sarajevom, i puzajućeg separatizma, Dodik sve vrijeme potencira genocidni narativ prema Bošnjacima. Ovo je najproblematičniji momenat njegovog političkog aktivizma i treba da izazove žestoku reakciju regionalne ali i svjetske javnosti.
Srbi Nisu Genocidni, Ali Dodik Jeste
Zamislite da je iko od političkih lidera na Balkanu, pa i Slobodan Milošević izgovorio ovo to Milorad Dodik sad izgovara. Možda se varam, ali ne sjećam se da sam čak i Radovana Karadžića čuo u javnim nastupima da Bošnjake naziva ovakvim imenima.
Kažem, opet, ograđujem se možda griješim. Radovan jeste prijetio Bošnjacima nastajanjem, ali je uvijek pazio da to umota u oblande neke kao brige i strijepnje.
Dodik nema tih strahova i inhibicija, on bukvalno svoje sudržavljane naziva najgorim imenima, pripisuje im neki kolektivni nacionalni prevrtljivi karakter. Vrijeđa i targetira. Dehumanizuje. Indirektno poziva na vjersko nasilje i masovne konverzije.
Evo budimo pošteni, jeste li čuli ijednog lidera bilo đe u regionu da tako priča o pripadnicima drugih naroda na Balkanu? Da li je neki Bošnjački lider ili ne daj Bože državni funkcioner govorio da su Srbi ovakvi ili onakvi. Da li je to u sred rata činio Alija Izetbegović?
Da li ste ikad čuli Kurtija od koga srpski tabloidi napraviše dželata, da ikad na bilo koji način etiketira Srbe?
Je li iko od crnogorskih lidera za vrijeme vlasti DPS-a na bilo koji način karakterisao Srbe?
Ne. Izgleda da na to pravo ima samo Dodik. Koji već nekoliko godina bukvalno pupma genocidni narativ koji śutra, daleko bilo, treba da opravda neki novi genocidni pohod.
Kako je ovo postalo vako normalno? Kako smo svi mi zajedno a i međunarodna zajednica oguglali na ovo što se dešava. Posmatram dijasporska srpska politička udruženja i njihove javne poruke. Netrpeljivost i rasizam najgore vrste prema imigrantima. Ne neleganim, nego legalnim, samo onima koji nisu bijeli.
Srpsko društvo je svakdonevno izloženo državnom i ruskom propagandom koja hrani kod njih osjećaj nepravde i resantimana. I nema medijskog kanala koji bi se suprotstavio tome i krenuo u liječenje i katarzu tog društva. Naprotiv svi umiruju vampira uspavankama.
Gledam reakciju na EU zastavu i slobodno širenje proruskih zastava na studentskim protestima. Zar je javno mnjenje toliko oboljelo da će i poslije Vučića u Srbiji dominatne biti ideje i metodi Aleksandra Vučića. I ne samo u Srbiji nego širom srpskog sveta u kom prednjači Dodik. Ne znam kako je Dodik izgubio inhibicije, i ko ga ohrabruje da propisa ovu islamofobiju.
Čak bi mu se i gazda u Moskvi zaledio na ovu priču. Mislim da bi Dodika Kadirov poveo na razgovor u četiri zida da ga čuje da ovako divani protiv muslimana.
Zamislite kada je ovo što Dodik priča bolesnije od Putinove priče. Putin Ukrajincima negira naciju, ali to ne čini na ovaj sirovi način kako to čini Dodik. E sad Putin radi što radi u Ukrajini, ubija polako tu zemlju i narod, jer mu se može.
Zamislite što bi tek Dodik i Dodici činjeli po Bosni i Balkanu da im se može. Za njega ne bi bilo inhibicija, išao bi da “ispravi i popravi” ono što nisu uspjeli da ostvare 1995.
Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.
S poštovanjem,
Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a”.