Tokom burne sjednice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, hrvatski ambasador Hrvoje Ćurić Hrvatinić izazvao je oštre reakcije svojim izjavama, sugerišući da je problem Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini ozbiljniji od otvorenih prijetnji koje dolaze od strane Milorada Dodika.
Njegov nastup mnogi su ocijenili sramotnim i krajnje neprimjerenim trenutnoj političkoj realnosti u zemlji.
Ćurić Hrvatinić je u svom obraćanju pozvao sve političke aktere u Bosni i Hercegovini na uzdržavanje od retorike podjela i sukoba, naglašavajući potrebu za jačanjem funkcionalnosti državnih institucija.
“Odgovornost je na domaćim liderima da postepeno preuzmu punu odgovornost za funkcionisanje Bosne i Hercegovine”, istakao je on, dodavši da Hrvatska snažno podržava rad visokog predstavnika Christiana Schmidta, te priznaje njegova postignuća u proteklom periodu.
Međutim, izazvao je kontroverze tvrdeći da bi izvještaj visokog predstavnika bio znatno korisniji da je, kako je rekao, imao “izbalansiraniji pogled” kada je riječ o položaju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, koji je opisao kao “najranjiviju zajednicu”.
Ćurić Hrvatinić posebno je naglasio da izborna reforma mora biti tretirana kao ključni prioritet za budućnost zemlje, poručujući da to nije periferno pitanje, već temelj na kojem počiva demokratski poredak Bosne i Hercegovine.
S druge strane, na istoj sjednici oglasio se i predstavnik Srbije, koji je u svom govoru upozorio na štetnost bilo kakvih vanjskih intervencija i, kako je rekao, pokušaja etničkog preglasavanja u BiH.
“Problem ne leži u Dejtonskom sporazumu, kako neki žele predstaviti, već u kontinuiranim pokušajima da se taj sporazum naruši i obesmisli”, rekao je srbijanski predstavnik.
Također je izrazio sumnju u nepristrasnost međunarodnih institucija, ocijenivši da su presuda protiv Milorada Dodika i izdavanje naloga za njegovo hapšenje politički motivisani potezi, što dodatno komplikuje ionako krhku situaciju u Bosni i Hercegovini.
Ovakve izjave dodatno su uzburkale političke tenzije u zemlji i regiji, ostavljajući ozbiljna pitanja o pravcu kojim se kreće međunarodna politika prema Bosni i Hercegovini, kao i o stvarnim namjerama pojedinih aktera unutar međunarodne zajednice.