Više od sedam mjeseci nakon katastrofe koja je 4. oktobra prošle godine pogodila područje Jablanice, u kojoj je živote izgubilo 19 osoba, još nema konkretnih odgovora iz Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona. Dok se već završava priča o stambenom zbrinjavanju preživjelih mještana, pravda za one koji su izgubili najbliže – još nije ni počela.
Obdukcije su jasno pokazale: većina žrtava ugušila se zemljom i sličnim sadržajem. Pet osoba poginulo je i na području Konjica. Tragedija je pogodila cijelu regiju, ali institucije, čini se, ne dijele isti osjećaj hitnosti.
Vještak radio četiri mjeseca – ali gdje su rezultati?
Ključni dokument, nalaz vještaka geološke struke, dostavljen je Tužilaštvu još sredinom prošlog mjeseca. Taj nalaz, prema dostupnim informacijama, trebao bi razjasniti da li je kamenolom firme „Sani“ u vlasništvu Dženana Honđe doprinio tragediji. Ipak, analiza tog nalaza još traje.
Portparolka Tužilaštva Ana Rajič tvrdi da se „sve mjere i radnje poduzimaju“ te da se „zbog zaštite istrage ne mogu iznositi detalji“. Međutim, postavlja se pitanje: štiti li se zaista istraga – ili se štite pojedinci?
Ko je dao dozvole? Ko je (ne)radio svoj posao?
Prava pitanja ostaju bez odgovora. Ako se ispostavi da je rad kamenoloma „Sani“ imao ulogu u pokretanju klizišta, krivica ne bi ostala samo na vlasniku firme. Onda bi odgovornost nosili i oni koji su dozvolili njegov rad, koji nisu spriječili potencijalnu opasnost, i koji nisu proveli adekvatne analize i kontrole.
Jasno je da se ne radi samo o geološkom uzroku – već o ljudskom nemaru i mogućoj institucionalnoj odgovornosti. Oni koji su trebali štititi živote i imovinu građana, možda su okrenuli glavu kada je bilo najvažnije.
Policija svoj posao završila – čeka se samo Tužilaštvo
Izvještaj policije, uključujući i dokumentaciju, fotodokaze, zapisnike sa uviđaja i nalaze mrtvozornika, već je odavno u Tužilaštvu. Čak je i dopunjen. Drugim riječima – sve je spremno za sljedeći korak.
U međuvremenu su, kako se saznaje, zatražena i dodatna vještačenja rudarske struke, ali to i dalje ne objašnjava zašto se istraga o smrti 24 osobe (ukupno u Jablanici i Konjicu) vuče mjesecima.
Zašto šutnja?
Svaka smrt zaslužuje istinu. Svaka porodica zaslužuje odgovore. Ako su institucije pogriješile – moraju odgovarati. Ako su se donosile pogrešne dozvole, ako se nije kontrolisalo – neko to mora priznati.
Jer, kako stvari sada stoje, najveća tragedija u ovom slučaju ne bi smjela biti samo klizište – već i sistem koji, izgleda, šuti kada najviše treba govoriti.