Napomena:
Tekst koji slijedi je satiričnog karaktera i predstavlja humorističnu interpretaciju stvarnih političkih događaja i izjava. Cilj teksta nije dezinformacija, već kroz ironiju i pretjerivanje ukazati na društvene i političke apsurde. Sadržaj ne odražava stvarne stavove osoba koje se pominju, niti ga treba tumačiti kao doslovan prikaz događaja.
Piše: Sarajevski Satirični Servis – S3
U najnovijoj epizodi bh. političkog cirkusa, ministar odbrane Zukan Helez demantovao je kolegu iz Vijeća ministara, Stašu Košarca, koji je u ponedjeljak tvrdio da se u Sarajevu proizvode “nelegalni dronovi”. Helez tvrdi da Košarac “promašio sve” – što je, s obzirom na njegov politički staž, već pomalo i očekivano.
„Ne znam tu firmu, nisam je ni spomenuo, niti znam da pravi dronove. Ali evo, pošto voli da broji letjelice, neka ponese digitron pa da zajedno s Dodikom obiđemo legalne firme koje prave dronove – možda se usput i zaposli u jednoj, pošto ionako više vremena provodi u spinovanju nego u ministarstvu“, poručio je Helez u maniru domaćina koji organizuje ekskurziju za nestašne đake.
Ali Zukan ne staje na tome – pozvao je Milorada Dodika, predsjednika entiteta RS, višestrukog rekreativca pred pravosuđem i poznavaoca svih puteva osim onih prema Sarajevu, da skupa obiđu firme koje se bave proizvodnjom dronova u Federaciji BiH. „Neka vidi kako izgleda legalna industrija koja ne proizvodi ni tenkove, ni spinove, ni separee za političke sastanke“, dodao je Helez.
Košarac je, s druge strane, uz podršku državne televizije iz entiteta RS (koja se s vremena na vrijeme ponaša kao da je informativni bilten Centralnog komiteta iz doba SFRJ), dramatično izjavio da je pronađeno „šest bespilotnih letjelica“. Zvuči kao početak naučnofantastičnog trilera, ali nažalost – riječ je samo o inspekcijskom izvještaju.
Po Košarcu, Centar za napredne tehnologije Sarajevo (koji inače zvuči kao mjesto gdje bi Tony Stark pravio Iron Mana da se rodio u Sarajevu) sklapa ugovore sa Ministarstvom odbrane bez dozvola. “Ozbiljna afera”, kaže Košarac, zaboravljajući da riječ “afera” u bh. politici više ne znači ništa – osim ako se ne radi o kuvertama, respiratorima ili ličnim savjetnicima iz redova rodbine.
No, da ne bi sve ostalo na verbalnim dronovima, Helez nudi transparentnost: javni obilazak firmi, snimanje, i – što da ne – možda čak i direktan prenos uz komentare u stilu: “Evo drona, nije miniran. Evo proizvodnje, nije nelegalna. Evo Dodika, nije uhapšen – još.”
U zemlji gdje političari redovno droniraju javnost izjavama koje nemaju veze sa stvarnošću, jedini pravi dronovi izgleda dolaze iz garaža inženjera, a ne iz izjava ministara. Helez možda ne zna ko sve pravi letjelice, ali zna da ih Košarac ne zna brojati. A Dodik? Ako pristane na turu, možda konačno poleti – ne iznad BiH, već iznad realnosti koju sam godinama oblikuje.
Zaključak:
U Bosni i Hercegovini ništa ne leti lakše od teorija zavjere i praznih političkih izjava. Dronovi su samo novi simbol starog problema: dok jedni pokušavaju graditi, drugi i dalje – lete u prazno.