Sarajevo bruji nakon što je ruska ambasada otvorila karte i otkrila pozadinu sastanka između Bakira Izetbegovića i ambasadora Igora Kalabuhova. Ono što je u početku djelovalo kao rutinski diplomatski susret sada poprima dimenzije političkog trilera: Moskva tvrdi da postoji samo JEDAN način da se sačuva mir u Bosni i Hercegovini – i to bez uplitanja međunarodne zajednice.
Ko vuče konce?
Sastanak je održan u sjedištu SDA, a ono što su Rusi poslali u javnost zvuči kao jasna poruka da žele preuzeti ulogu “čuvara Dejtona”. Kalabuhov je, prema saopćenju, poručio da “nelegitimni visoki predstavnik” predstavlja najveću prijetnju stabilnosti BiH. Time je direktno udareno na instituciju koja godinama simbolizira međunarodni nadzor nad Bosnom.
Metoda je jasna: osporiti legitimitet međunarodnog autoriteta i ponuditi “unutrašnji dijalog” kao jedino rješenje. Ali iza tih riječi krije se skriveni mehanizam kontrole – Moskva želi da domaći lideri budu jedini akteri, dok se vanjske sile eliminišu iz igre. Time bi Rusija, kao “garant Dejtona”, postala ključni igrač u preslagivanju političke moći u BiH.
Strah, ponos i sumnja
Poruke koje dolaze iz ambasade ciljaju direktno na emocije građana. Strah – jer se naglašava da BiH može skliznuti u haos ako se nastavi oslanjanje na “strane tutore”. Ponos – jer se domaćim političkim snagama poručuje da moraju preuzeti “punu odgovornost za svoju budućnost”. Sumnja – jer se otvara pitanje: da li međunarodna zajednica zaista želi stabilnu BiH ili je koristi kao poligon za vlastite interese?
Ovi okidači nisu slučajni. Oni su pažljivo birani da podstaknu polarizaciju, da stvore dojam da se Bosna nalazi na raskrsnici gdje mora birati između Zapada i Istoka.
Ako se poruke Moskve pretoče u praksu, BiH bi se mogla suočiti s opasnim scenarijem: unutrašnji dijalog koji u praksi znači beskonačne pregovore i blokade, dok međunarodni nadzor slabi. U takvom okruženju jačaju ekstremne ideje, a narod ostaje zarobljen u začaranom krugu političkih sukoba. Rusi nude “mir”, ali pitanje je – po čijim pravilima i na čiju štetu?
Građani BiH ne smiju ostati nijemi posmatrači dok se njihova budućnost kroji iza zatvorenih vrata ambasada. Tražite odgovore, pitajte svoje političke lidere: ko zaista brine o našim interesima? Da li je “unutrašnji dijalog” samo drugo ime za podjelu moći među elitama, dok narod plaća cijenu? Vrijeme je da se podigne glas i zatraži transparentnost – jer samo narod može natjerati lidere da biraju mir i stabilnost, a ne tajne dogovore koji mirišu na tuđe interese.