Piše: Dragan BURSAĆ (Al Jazeera)
Pod naznakom “skandalozno”, regiju je obišla vijest da je četničkom generalu Dragoljubu Draži Mihailoviću u utorak otkriven spomenik i otvoren muzej u Bregalničkoj ulici u Beogradu. Sa pravom se regija čudom ne može iščuditi, kako to da je vođa nacističkih kolaboracionista i četničkih koljača, sa sramne strane povijesti, prešao u epiku srpskih heroja i dobio svoj muzej?
Svima je skandal, samo Srbiji nije
Ali, ako pogledamo Srbiju danas u kojoj su preumljavanje i revizije istorije dosegle vrhunac i u kojoj je povijesni revizionizam trijumfovao odavno, onda je posve jasno zašto je otvaranje muzeja nacističkom slugi bio svenarodni hepening na kome se po izvještajima okupilo preko hiljadu ljudi i ko zna koliko ih je još gledalo prijenos preko lokalnog TV streama na monitorima.
I Srbija ovom zlu masovno aplaudira. Osim časnih izuzetaka, poput Helsinškog odbora u Srbiji koji je osudio otvaranje muzeja Draže Mihailovića. Ljudi iz Odbora su glasno poručili da je “ovo je korak u pravcu ubrzane fašizacije društva“.
Nego kad smo kod bilborda, samom otvaranju muzeja balkanskog krvnika Mihailovića prethodila je sramna bilbord-kampanja “Beograd sme”, u kojoj su Dražine stilizirane ilustracije osvanule diljem Srbije, a najviše ih je bilo i u regionu Sandžaka, gdje su Bošnjaci kako se zna, većinsko stanovništvo.
Država Srbija se sve vrijeme pravila luda, a na pojavljivanje bilborda u tom regionu, između ostalog, reagovao je tek lokalni Savjet bošnjačke nacionalne manjine koji je saopštio da traži “hitno uklanjanje” bilborda jer “podsjećaju na zlodjela koja je četnički pokret počinio u sredinama u kojima žive Bošnjaci”.
Naravno, u realnosti se nije desilo apsolutno ništa i sve je krunisano sramnim otvaranjem muzeja u Beogradu.
A kad smo kod otvaranja, red je da se pomenu i zvanice i organizatori. Uz pripadnike Udruženja “Naša Drina” i boračke organizacije Srbije i Republike Srpske, našao se i tu notorni Matija Bećković, koji je održao, a šta bi drugo nego prigodnu četničku nacionalističku besjedu.
Nekoliko pitanja za Matiju Bećkovića
Kako bi bizarni performans bio potpun, Bećković je okupljene pozdravio riječima Pomoz’ Bog junaci, na što su mu prisutni uzvratili Bog ti pomogao, kao u najkrvavija četnička vremena.
“Generalu Mihailoviću među srpskim novomučenicima nema premca, general Mihailović je proglašen izdajnikom, a time je izdajnikom proglašen i srpski narod”, rekao je zaneseno Bećković.
Pa se pitam, da li četnici “nemaju premca” u ubijanju Bošnjaka u Sandžaku, Istočnoj Bosni ili Bosanskoj Krajini ili Bećković misli na “besprijekorno” četničko ubijanje žena, djece, staraca i svih onih Srba, koji nisu bili sa četnicima na istoj ideološkoj i koljačkoj liniji?
Da li Bećković misli na zločine četničke u Foči npr. kada su četnici zatrli Bošnjake tog sreza? I zna li vajni akademik Bećković za Muju Dedovića iz Slatine, koji je onomad u svom iskazu kazao sljedeće:
“U selu Prijakovićima, Slatina, četnici Aleksa Đorđević, Mirko Mihajlović, Rade Perišić i Pavle Marić s družinom stjerali su u dvije štale 80 (osamdeset) osoba, sve iz istog sela. Tu su neke poklali, a neke su i žive zapalili sa štalama. Od toga je bilo desetak odraslijih muškaraca, dok su sve ostalo žene i djeca. Pomenuti su četnici slično učinili i u selu Prativi (Slatina), gdje su zapalili 25 (dvadeset i pet) osoba u kući Omera Cagara, te u selu Lajevci, gdje su zaklali 21 (dvadeset i jednu) osobu. Sve je to bilo početkom januara 1943. godine…“
I suviše je kratak ovaj tekst, trebala bi ozbiljna i ogromna hrestomatija za sve četničke zločine nad nesrbima.
Ili možda, kažem, Matija Bećković kad vazdiže “novomučenike” četničke i njihovog komandanta Dragoljuba Dražu Mihailovića, misli na zločine koji su ovi počinili nad Srbima i Crnogorcima antifašistima?
Pa ću vas podsjetiti, a trebao bi i akademik Bećković nešto naučiti o svojim pulenima četničkim, a tiče se zločina u selu Vranić, kada je tokom noći 20/21. decembra 1943. Prvi bataljon Posavske brigade Avalskog korpusa JVuO (četnika) izvršio masakr civila u kojem je ubijeno 67 mještana (uglavnom žena i djece) sela Vranić 30 kilometara od Beograda.
Podijeljeni u tri grupe, četnici su te noći izvršili pokolje u 14 kuća u selu čiji su pojedini članovi bili sumnjičeni za održavanje veze sa partizanima. U svim kućama pobijeni su svi ukućani, osim petoro koji su slučajno preživjeli.
Je l’ se ovim četničkim “pobjedama“ diči Matija Bećković?
Muzej posvećen Bošku Buhi pred zatvaranjem, dok se muzej njegovim ubicama otvara.
Ili možda akademik misli na dječaka Boška Buhu, partizanskog kurira, bombaša i narodnog heroja, koga isto tako u zasjedi ubiše, pogađate, četnici? Je l’ to čuveno četničko herojstvo, ubijati djecu?
I baš na primjeru Boška Buhe i Draže Mihailovića treba pokazati svu perverziju države Srbije i njenog nakaradnog nacionalističkog režima.
Država Srbija pred čijim očima u centru Beograda niče muzej posvećen koljaču Draži Mihailoviću, čak dva puta je (bezuspješno) pokušala da proda Memorijalni centar podignut u spomen Bošku Buhi u selu Jabuka, gdje je dječak ubijen:
“Prodaje se Memorijalni centar podignut u spomen na Boška Buhu, narodnog heroja i najmlađeg bombaša NOR-a, sagrađen u selu Jabuka blizu Prijepolja, na mjestu njegove pogibije 1943. godine…“
Ovako je glasio (još uvije nerealizovani oglas) u kome država Srbija pokazuje koliko joj je stalo do antifašističkog naslijeđa.
Ali nije to sve. Dabome, nikad to nije sve.
Samo u Srbiji: Socijalista na čelu četničke parade
Na čelu udruženja koja su organizovali stvaranje i otvaranje četničkog muzeja u slavu Draže je poslanik SPS i vršilac dužnosti direktora javnog preduzeća “Srbijašume” Igor Braunović.
Zašto je to bitno? Pa zato što SPS navodno baštini antifašističku tradiciju Komunističke partije Srbije i zato što u svom prefiksu sadrži naziv “socijalistička“. Ima li igdje na svijetu socijaliste koji podiže spomenik ljudima koji su klali i ubijali socijaliste? Ima li igdje toga na svijetu, pitam ja vas, osim u državi Srbiji u kojoj nikad i nije bilo istinskog i masovnog socijalizma?!
A narečeni Braunović je osim toga u svojoj karijeri stigao da bude i Putinov zakleti obožavatelj. Kako saznaje RSE Braunović je u Skupštini Srbije na čelu poslaničke grupe “prijateljstva sa Rusijom“, a prema pisanju medija, ranije se pojavljivao u svojstvu čelnika preduzeća “Srbijašume” u jakni sa ispisanim slovom “Z”, simbolom ruske invazije na Ukrajinu.
Sve u svemu “živopisna” ličnost: neočetnik, socijalista, nacionalista, rusofil, putinovac i to sve dok je na vlasti. Kako samo u Srbiji može i umije.
Pravo je čudo kako u ovoj Srbiji Draža i ranije nije dobio muzej
Pa onda kad ovako posložimo stvari, kad znamo da je Mihailović još 2015. rehabilitovan, kad znamo da mu se pridružio u rehabilitaciji i njegov posilni četnik Kalabić, kad znamo da je ljubitelj Hitlera vladika Nikolaj Velimirović kanonizovan, pravo je čudo kako u ovako preumljenoj Srbiji i ranije nije iznikao muzej nacističkom slugi Draži Mihailoviću.
Situaciju je, za kraj najbolje opisao povjesničar Milivoj Bešlin, koji kaže da se fašizacija Srbije naročito aktivno sprovodi u posljednjih 10 godina “ove radikalske vlasti” i dodaje:
“Draža Mihailović je ključni čovek kolaboracije u Srbiji. On je primer izdaje zemlje. Bio je ključni čovek koji je izvršio strašne i velike zločine prema nesrpskom stanovništvu u Jugoslaviji, pre svega u Sandžaku, Hercegovini i Crnoj Gori.”
Srbija je danas zemlja u kojoj se zatvara muzej partizanskom heroju, dječaku Bošku Buhi da bi se otvorio muzej njegovom ubici četničkom zločincu Draži Mihailoviću. I ogromna većina Srbije ne vidi problem pozdravlja ovu sramotu. E to sljepilo je njen najveći problem!
Da nije svenarodnog odobravanja, ne bi bilo ni vaskrslog četničkog zločinca. Mislite o tome!