BANJALUKA, NEGDJE IZNAD REALNOSTI – U proteklih mjesec dana, Milorad Dodik i Željka Cvijanović oborili su sve poznate rekorde u disciplini “pozdrav s liderom”, a delegat Radovan Kovačević, poznat po političkom salto mortale iz SDP-a u SNSD, odlučio je to da obilježi ne baš skromnim riječima: opoziciji, poručuje, nećete se vi nikada rukovati s toliko svjetskih lidera ni da vam život potraje kao politička karijera Dragana Mektića na društvenim mrežama.
“Republika Srpska nije izolovana, nego samo ekskluzivno okrenuta sebi”, rekao je Kovačević, zaboravivši da Ustav još uvijek postoji i da nije dozvoljeno kreativno tumačenje funkcija, poput one “srpski član Predsjedništva”, koju je on elegantno izmislio. U narednim izjavama očekuje se da predstavi i “ministra za patriotske osjećaje” te “ambasadora za uzvišene poglede sa balkona”.
Analitičari kažu da je Dodikova diplomacija zapravo veoma jednostavna: avion, selfie, rukovanje, domaći rakijski suvenir – i kući. Neki se svjetski lideri još oporavljaju od susreta, pitajući se ko je zapravo ta uporna dvojka iz entiteta kojeg su na brzinu morali potražiti na Google mapama.
Željka Cvijanović, koja inače putuje s osmijehom na granici diplomatičnosti i zbunjenosti, istakla je da je svaki susret s liderima “dokaz da nas priznaju”. Nije precizirala ko su ti “oni”, ali pretpostavlja se da misli na bilo koga ko joj pruži ruku i ne pita previše pitanja.
Na pitanje kako komentariše svoj raniji gaf iz SDP dana, kada je Republiku Srpsku nazvao “Republikom šumskom”, Kovačević je kratko odgovorio: “To su bile druge klimatske prilike.”
Opozicija se, s druge strane, trudi da odgovori, ali im je teško jer nemaju ni avionske karte ni budžet za protokolarne penkale. U znak protesta, najavili su da će se i oni slikati sa svjetskim liderima – iz kartonskih izloga na aerodromu u Sarajevu.
Za kraj, Kovačević je najavio i novu kampanju SNSD-a: “Jedan lider – jedno rukovanje – jedno slikanje – jedan lajk”, a kao dugoročni cilj navodi uključivanje Dodika u Google Translate, kako bi i strane delegacije mogle razumjeti njegov politički stil – sarkastično, tvrdoglavo, ali u boji entiteta.
Satira, jer stvarnost je već prešla granicu fikcije.
Napomena:
Tekst koji slijedi je satiričnog karaktera i predstavlja humorističnu interpretaciju stvarnih političkih događaja i izjava. Cilj teksta nije dezinformacija, već kroz ironiju i pretjerivanje ukazati na društvene i političke apsurde. Sadržaj ne odražava stvarne stavove osoba koje se pominju, niti ga treba tumačiti kao doslovan prikaz događaja.