Nekada simbol ljeta, radosti i prvih slatkih zalogaja iz djetinjstva, trešnja je 2025. godine postala luksuzna roba, dostupna tek nekolicini.
Ove godine, cijene trešanja u Bosni i Hercegovini dostižu nevjerovatnih 12 do čak 20 KM po kilogramu, pretvarajući voće iz svakodnevnog užitka u privilegiju bogatijih. U Milanu, cijena je otišla još dalje – 23 eura za kilogram, kao da se ne prodaje voće, već kavijar.
Klimatski haos u Apuliji – evropskoj prijestolnici trešanja
Uzrok vrtoglavog rasta cijena krije se iza klimatskih nepogoda koje ne prave razliku između luksuza i osnovnih potreba. Italijanska regija Apulija, koja pokriva 30% nacionalne proizvodnje trešanja, teško je pogođena mrazom. Šteta je tolika da su lokalne vlasti zatražile proglašenje stanja elementarne nepogode.
U provinciji Bari, gdje se nalazi preko 17.000 hektara trešnjinih zasada, proizvođači strepe da će tržište sada preplaviti uvozni plodovi sumnjivog porijekla, dok domaći rod propada pod teretom prirode, inflacije i birokratije.
Ni ostatak Evrope ne stoji bolje
Nije samo Italija ta koja tuguje nad granama bez ploda. Mraz je pogodio i druge ključne regije u Evropi – istočna Evropa i Turska su zabilježile ozbiljne gubitke usjeva. Kompanija EastFruit procjenjuje da će trešnje u 2025. godini postati deficitarna roba na cijelom kontinentu.
Višestruki razlozi – i nijedan ohrabrujući
Cijena trešanja ne raste samo zbog klime. Tu su i troškovi proizvodnje, transporta, kao i prodaja na bogatijim tržištima gdje se kilogram trešanja naplaćuje više nego prosječan obrok.
Površine pod voćnjacima se smanjuju, jer mnogi proizvođači odustaju od ove kulture zbog visokog rizika – posebno zbog čestih vremenskih ekstrema.
Voćnjaci stare, a novi se ne podižu. Evropska unija, paradoksalno, sve više uvozi ono što je nekada obilato rađalo na njenom tlu.
Trešnja – više nije samo voće
Danas, trešnja nije samo slatki zalogaj. Ona je postala simbol društvene podjele: voće koje djeca gledaju kroz izlog, a odrasli kupuju sa strepnjom i kalkulatorom. Luksuz na tanjiru, i podsjetnik da ni ono što raste na drvetu više nije besplatno.
U zemlji u kojoj je voćnjak nekada bio porodični ponos, a djetinjstvo mirisalo na trešnje, 2025. godina nas uči – da ni priroda više nije siguran saveznik, a tržište još manje prijatelj.
U sezoni kada bi trešnje trebale biti na svakoj tezgi i u svakoj zdjeli, one su postale simbol jednog gorkog pitanja: kako je šaka voća postala mjera luksuza?