Padom režima Bashara al-Assada u Siriji u čemu je veliku ulogu igrala Turska, koja je prvo zaštitila a zatim reorganizovala i naoružala snage opozicije u regiji Idlib, potpuno se promijenila geopolitička slika na Bliskom istoku.
Razvojem prilika najviše se osjetio ugroženim Izrael, koji je zbog toga još u toku napredovanja snaga sirijske opozicije zauzeo tampon zonu na jugozapadu Sirije a zatim i bombardovao baze sirijske armije uništavajući vojne kapacitete kako ne bi pali u ruke Slobodne sirijske vojske.
Od tada napetosti samo rastu, a Izrael je svoju zabrinutost turskim prisustvom u Siriji komunicirao i sa Washingtonom u direktnom razgovoru Benjamina Netanyahua i Donalda Trumpa. Međutim, očigledno nisu bili zadovoljni ishodom. Trump je čak kazao Netanyahuu da on ima odličan odnos s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, da ga jako voli i nazvao ga “vrlo pametnim”.
“Volim Erdoğana i on voli mene. Novinari se jako naljute kad kažem da ga volim. Radili smo puno stvari zajedno i nikada nismo imali problema”, rekao je Trump savjetujući Netanyahuu bude “razuman” u odnosu prema Erdoganu.
Ovo svojevrsno poniženje Netanyahua pred kamerama u Bijeloj kući bio je alarm za izraelske lobiste da predanije rade na slabljenju Erdoganovog imidža i alarmiraju Bijelu kuću tvrdnjom da je Turska direktna prijetnja “jevrejskoj državi”.
Možda i važnije od navedenog je namjera Turske za preuzimanjem kontrole nad sirijskom bazom Tiyas u centralnoj Siriji za, kako su mediji saopštili, napade na Islamsku državu i odvraćanje izraelskih zračnih napada u Siriji, a zatim i anti-ISIL savez na kojem Turska radi sa Irakom, Sirijom, Libanom i Jordanom. Ovo su zaista bile kapi koje su prelile čašu i upalila alarm u Tel Avivu.
“ERDOGAN PRIPREMA TEREN ZA SUKOB SA IZRAELOM”
Da se Izrael zaista boji Turske i da je pojačao svoje lobističke aktivnosti najbolje nam svjedoči tekst koji je prije nekoliko dana objavio list The Atlantic, jedan od najstarijih i najgulednijih američkih političkih časopisa. Tekst pod naslovom “Erdoğan se okomio na Izrael” potpisuje Reuel Marc Gerecht, američki analitičar Bliskog istoka koji djeluje pri vašingtonskom think tanku Fondacija za odbranu demokratije (FDD) vrlo blisko povezanom sa izraelskom vladom, strankom “Likud” Benjamina Netanyahua i američkim republikanskim političarima.
U uvodu teksta Gerecht odmah u početku upozorava Trumpa da je Erdogan “pripremio teren za sukob sa Izraelom”.
“Dok Recep Tayyip Erdoğan, njen budući sultan, demontira sekularnu demokratiju u zemlji, predsjednik Donald Trump naizgled ne obraćao pozornost. Međutim, uskoro Trump neće imati drugog izbora nego obratiti pozornost. Dok Erdoğan konsolidira moć kod kuće i sprema se projicirati je u inozemstvo, pripremio je teren za sukob s Izraelom. Doista, Turska se brzo pokazala kao možda najveća opasnost za židovsku državu na Bliskom istoku, eskalirajući prijetnju sukoba koji ona neće moći izbjeći”, navodi Geretch.
Zatim kao dokaz navedenog spominje primjer nedavnog hapšenja istanbulskog gradonačelnika Ekrema Imamoglua koji je optužen za korupciju i pomaganje terorističkoj grupi. Geretch tvrdi da su optužbe protiv Imamoglua “lažne” ne navodeći dokaze za to.
“Erdoğan i njegova Stranka pravde i razvoja zastrašili su svoje liberalne protivnike, potčinili većinu turskih medija, očistili i ponovno popunili tursku vojsku, s posebnim žarom nakon slamanja pokušaja državnog udara 2016. godine, i obnovili tursku obavještajnu službu. Prošlog mjeseca uhapsio je i lažno optužio kao teroristu najmoćnijeg političkog protivnika s kojim se suočio otkako je 2003. godine postao premijer: gradonačelnika Istanbula Ekrema İmamoğlua. Erdoğan je čak poništio İmamoğluovu univerzitetsku diplomu, čineći ga, u teoriji, nepodobnim da se kandidira za predsjednika. Kada su u zemlji izbili protesti, kao odgovor, Erdoganov režim je pojačao pritisak i uhapsio stotine demonstranata”, navodi izraelski lobista.
“ERDOGAN IMA IMPERIJALISTIČKE CILJEVE”
On navodi da je Erdoğan spreman iskoristiti svoju rastuću moć “u službi imperijalističkih ciljeva”.
“On je spojio turski nacionalizam i islamizam s obnovljenim poštovanjem prema Osmanskom Carstvu, preokrenuvši kurs koji je Kemal Atatürk, utemeljitelj republike, ranije postavio. Atatürk je stvorio modernu tursku državu iz krnjeg dijela Osmanskog Carstva dijelom fokusirajući turski identitet na naciju, a ne na vjeru. Ono što pokreće Erdoğana je neka vrsta neoosmanskog sna, vidi sebe u ulozi sultana i kalifa, ili, kako je jednom rekao, ‘sluge Šerijata'”, navodi Geretch.
U analizi se zatim naglašava da Erdogan u sklopu svojih “velikih planova”, nastoji prezentirati sebe kao glavnog zagovornika “anticionizma” u muslimanskom svijetu te da je u sklopu te politike ugostio vođe Hamasa i nazvao ih “oslobodilačkom organizacijom”.
Erdogana optužuje da je napravio zaokret u prozapadnoj orijentaciji Turske te da radi na udaljavanju zemlje od Sjedinjenih Država i NATO-a (u koji se Turska učlanila davne 1952. godine) sve sa ciljem da “Turska može slobodno profitirati od svoje strateške pozicije i izvrši pritisak na moćne svjetske igrače, uključujući i one izvan Zapada, za sve što Ankara može dobiti”.
“Sada kada je Erdoğan odbacio Zapad i usmjerio pogled na Izrael, Turska bi mogla zabrinuti premijera Benjamina Netanyahua od gotovo bilo koje druge zemlje. Njene oružane snage su velike, dobro opremljene, relativno dobro uvježbane i potpomognute BDP-om većim od jednog triliona dolara. Nedavna izraelska sigurnosna procjena, izvještaj Nagelove komisije, identificiralo je Tursku kao rastuću prijetnju, s obzirom na njenu vojnu prisutnost u susjednoj Siriji i njene imperijalističke ambicije u regiji. Ti faktori, upozorava se u izvještaju, mogli bi ‘pogoršati opasnost od direktnog tursko-izraelskog sukoba'”, panično upozorava proizraelski lobista.
On podsjeća na nedavni susret Netanyahua i Trumpa u Bijeloj kući gdje je Trump ponudio svoje posredništvo odnosima sa Turskom. Geretch smatra da bi to mogao biti dobar potez.
“Pentagon i Langley (sjedište CIA-e) još uvijek imaju opsežne poslove s Ankarom, pružajući polugu koju bi Washington mogao iskoristiti da obuzda Erdoğana”, navodi Geretch savjetujući da bi za “obuzdavanje Erdogana” Trump mogao iskoristiti nastojanje Turske da ponovo pristupi kupovini američkih borbenih aviona F-35.
“NE NAZIVAJTE ERDOGANA PRIJATELJEM”
Zatim se Geretch ponovo vraća na pitanje turskih interesa u Siriji razrađujući različite scenarije na koje bi Turska mogla djelovati protiv Izraela i kojih se u Tel Avivu pribojavaju.
“Izraelci su zabrinuti da bi, uz tursku zaštitu i pomoć, HTS (sirijska vojska koja je svrgnula Assada, op. SB) na kraju mogao postati ogromna vojna sila sposobna ponoviti prekograničnu prijetnju koju je Hezbollah predstavljao iz Libanona. Još gori za Izrael je scenarij da Ankara uspostavi zračnu i pomorsku prisutnost u bazama širom Sirije”, upozorava izraelski lobista i dodaje:
“Za sada je, međutim, najvjerojatniji način djelovanja za turskog predsjednika pronalaženje načina manjeg opsega za podršku napadima na Izrael, posebno onima Palestinaca. Izraelci imaju razloga za zabrinutost zbog ove mogućnosti: u julu 2023. presreli su pošiljku amonijevog hlorida iz Turske u Gazu, hemikalije koju je Hamas koristio za raketno gorivo.”
Na kraju izraelski lobista direktno upozorava Trumpa na mogućnost regionalnog rata ukoliko ne prekine dosadašnju praksu dobrog odnosa prema Erdoganu.
“Ako Trump želi smanjiti rizik od još jednog regionalnog rata, morat će pronaći načine za jačanje utjecaja u Ankari. Jednostavno nazivanje Erdoğana prijateljem neće dati rezultate”, zaključuje izraelski lobista Reuel Marc Gerecht u tekstu objavljenom u časopisu “The Atlantic”.
(Priredio: Samir BEGOVIĆ)