Naš najvoljeniji, najviši i najviši po funkciji Visoki predstavnik Christian Schmidt, poznat i kao “osmi po redu, prvi po želji da bude zadnji”, obratio se u Dejtonu povodom okruglih 30 godina mira, iluzija i neprekidne ustavne krize.
– Karl Bildt je bio prvi. Ja sam osmi. I ako univerzum bude na mojoj strani, bit ću i posljednji – poručio je Schmidt, uz skromni osmijeh koji bi čak i Dejtonski sporazum prepravio.
Govoreći o gašenju Ureda Visokog predstavnika (OHR), Schmidt je rekao da to (ni)je realno – ovisi, očito, o planetarnom poravnanju, stanju duha međunarodne zajednice i mjesečevoj putanji iznad Sarajeva.
– Međunarodna zajednica bi se, recimo, pomaknula u pozadinu. Ne potpuno. Više kao u pozadini pozadine. Kao kad ostaviš upaljen motor auta dok si “samo na minutu” otišao nešto da završiš – pojasnio je, pokazujući prstom na mapu BiH koja se od upotrebe već počela ljuštiti.
Osvrnuo se i na vječnu misteriju bosanskohercegovačke politike – kako uspostaviti “fer balans” između tri naroda i onih koji su, prema domaćoj političkoj logici, tek statisti u vlastitoj državi.
– Nije lako naći taj balans. To vam je kao da pokušavate nivelisati sto na kojem svaka noga govori svoj jezik i svaka misli da je najvažnija – izjavio je Schmidt, dodavši da Hrvati nisu sretni oko odluka Ustavnog suda, a ostali ni oko toga što ne mogu ni da se kandiduju za Predsjedništvo.
– Evropski sud je rekao svoje još prije 15 godina, ali mi u BiH imamo rijetku vještinu da vrijeme koristimo kao izgovor, a ne kao resurs – kazao je Schmidt, dok su u pozadini violine simbolično svirale „Odu neustavnom ustrojstvu“.
Na pitanje da li se približavamo EU, odgovorio je diplomatski:
– Ovisi. Ako je EU u Narniji, možda.
I za kraj, Schmidt je upozorio na, kako reče, “neodgovorne ljude u jednom entitetu”.
– Ne entitet, da se razumijemo. Samo ljudi. Jer entiteti, kao što znamo, nemaju mozak. Za razliku od nekih ljudi – zaključio je, odjavljujući se uz neizbježni Schmidtov trademark: osmijeh između rezignacije i upornosti.
Dotle, OHR ostaje. I dalje visoko. I još uvijek prisutno. I još uvijek… tu.