Faruk Hadžibegić o propuštenoj prilici na Svjetskom prvenstvu 1990. Faruk Hadžibegić, bivši jugoslovenski fudbaler i jedan od ključnih igrača reprezentacije, osvrnuo se na svoje iskustvo sa Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. godine.
Jugoslavija je tada ostvarila zapažen rezultat, plasiravši se u četvrtfinale, gdje ih je čekala Argentina predvođena legendarnim Dijegom Maradonom.
Nakon 120 minuta bez golova, meč je odlučen penalima, a upravo Hadžibegić je promašio ključni jedanaesterac, čime je Jugoslavija eliminisana. Argentina je pobijedila sa 3:2 u penal seriji.
Hadžibegić se u nedavnom gostovanju u podkastu Balkan Ruls prisjetio ovog događaja i iznio zanimljivu teoriju o posljedicama utakmice. “Da nije bilo rata, bili bismo prvaci na sljedećem Svjetskom prvenstvu u SAD 1994. To kažem sa punim uvjerenjem i rekao bih to pred Bogom i narodom”, istakao je Hadžibegić.
Njegovo mišljenje ide korak dalje – smatra da bi ishod četvrtfinalnog meča mogao čak uticati na sudbinu Jugoslavije. “Da sam dao gol, ubijeđen sam da bismo prošli u polufinale, ne zvuči pretenciozno, ali mislim da kasnije ne bi bilo rata”, rekao je Hadžibegić.
Ko je sve pogađao, a ko promašio?
Osim Hadžibegića, penale su za Jugoslaviju promašili i Dragoljub Brnović te Dragan Stojković Piksi, koji je danas selektor Srbije. S druge strane, precizni su bili Dejan Savićević i Robert Prosinečki.
Za Argentinu su golove postigli Hose Serizuela, Horhe Buručaga i Gustavo Dezoti, dok su Pedro Troljo i Dijego Maradona bili neprecizni. Unatoč tome, Argentina je prošla dalje, a kasnije se plasirala u finale, gdje ih je Zapadna Njemačka pobijedila rezultatom 1:0.
Iako su prošle decenije od tog trenutka, Hadžibegić i danas osjeća težinu propuštene prilike, ne samo u fudbalskom smislu, već i u širem društvenom kontekstu.
Saznaj više ⬇️
POZNATI SARAJEVSKI MUZIČAR: “Bio sam u kafani kad se Bakir Izetbegović potukao.”
Sarajevski muzičar Zijo Rizvanbegović, poznatiji kao Zijo Valentino, osnivač grupe Valentino, gostovao je u podkastu Oslobođenja i govorio o svojim muzičkim počecima ali i atmosferi koja je vladala u Sarajevu sredinom osamdesetih.
Jedno ime koje se veže za njegove muzičke početke je i aktuelni predsjednik SDA Bakir Izetbegović. Zijo kaže da su se povremeno družili, svirali gitaru i da su čak zajednički planirali napraviti rock band.
“Znaš ko je s nama bio u ekipi? Bakir Izetbegović. On je svirao malo gitaru, onda sam se ja zezao kako sam ga učio svirati. I onda smo htjeli mi bend praviti. On je stariji par godina od mene, ali je bio iz Druge gimnazije”, kazao je frontmen grupe Valentino.
Laka: Jeste li bili raja?
Zijo: Kako ne, svi smo bili raja, Druga gimnazija.
Laka: Čujete li se danas?
Zijo: Ne, nismo se čuli 20 godina. Znam da je jednom, bili smo kod Čenge u kafani ovdje u Sarajevu, kod legendarnog Čengića. Mjesto držali Faruk i Sejo Čengić. To je bilo top mjesto. I mi smo tu dolazili, gimnazijski, znam jednom su došli nekakvi jalijaši sa Čaršije, koji tu ne pripadaju. Tu je dolazio centar.
Znam da su oni nešto, bio je jedan Dalibor, on je bio spiker pred rat. Onako je bio dobar momak ali je znao da iritira ljude. I nekoga je on iziritirao i ovi su skočili da ga biju. Mi smo, pošto su oni bili ovako mangupi, pa su zagalamili, jedan gleda kao gdje mu je flaša.
Svako se zabavio o svom poslu, znaš kako to hoda, a ovaj je skočio i Bakir se pobio tu sa njima. Onda je reagovao Suljo Tutomuto, radio je tu na vratima. To su naši bili. A u jednom momentu nije bilo naših tu svaku noć. Mi smo bili ta gradska ekipa, imali taj svoj đir.