Nema goreg osjećaja od onog kad sjedneš u auto, okreneš ključ i umjesto sigurnosti – čuješ samo škripanje, trzaj, ili tišina. A upravo to mi se dešavalo mjesecima. Jednom motor „zakašlje“, drugi put ventilator cvili kao mačka u februaru, pa onda svjetla trepću bez razloga. Svaki dan nova „mala ludost“.
Odvezem ga kod majstora koji mi je preporučen kao „najbolji u gradu“. On me dočeka sa osmijehom i samopouzdanjem čovjeka koji popravlja avione, a ne auta. Dan kasnije, zove me:
– Sve je u redu, šefe. Auto je sad k’o nov. Nema šta da brineš.
Uplatim uredno, uzmem auto i ne prođe ni dva dana – ista stvar. Lupa nešto naprijed, onda svjetla opet polude, a klima hladi samo kad joj se hoće. Vratim se nazad, on slegne ramenima i kaže:
– Gledaj, provjerili smo sve. Mehanički je savršen. Možda ti se samo čini… znaš, nekad ljudi postanu paranoični.
Paranoičan? Ja?
Ok, pokušavam da vjerujem. Ali svaki novi zvuk mi bode mozak. Svako treperenje svjetla mi diže pritisak. Počinjem da snimam vožnju, da bilježim datume, da pratim svaki detalj. I svaki put kad se vratim kod njega – ista priča:
– Sve je u redu. Problem nije u autu. Problem je, možda… u tebi.
I tu me prvi put stvarno zaboljelo. Ne zato što je auto kvaran, nego što me neko pokušava uvjeriti da umišljam. Da nisam normalan. Počinjem da sumnjam – ne samo u njega, već i u sebe.
Ali onda me pogodi: možda je stvarno problem u meni. Ne u mojoj glavi, nego u mom povjerenju. Ja više ne vjerujem nikome kad kažu da su nešto „popravili“. Ne vjerujem da se nešto može riješiti bez komplikacija, ne vjerujem u riječi bez dokaza. Toliko sam puta bio izigran da je i kad nešto zaista radi – meni to djeluje kao kvar.
Shvatio sam da je moje nepovjerenje kvar koji nijedan majstor ne može popraviti. I to je možda najteži kvar od svih.
Nisam siguran je li auto bio stvarno loš ili sam ja bio slomljeniji od njega.
Ali jedno znam: kad jednom izgubiš povjerenje, više ne tražiš rješenje – tražiš potvrdu da si opet prevaren.
I to, prijatelju, nije život. To je zatvor iz kojeg je najteže izaći.
👉 Zato jedan savjet – ne čuvaj majstore, čuvaj svoje mentalno zdravlje. Ako te neko stalno uvjerava da umišljaš, možda je vrijeme da promijeniš ne auto… nego servis.
Ponekad nije problem u autu, nego u onima kojima ga daješ.