Jevrejski fizičar Albert Einstein bio je jasan u vezi s planom uspostavljanja jevrejske države kada je 1946. godine, tokom svjedočenja pred anglo-američkom istražnom komisijom o Palestini, upitan o mogućoj državi Izrael umjesto kulturne zajednice Jevreja. Tada je nedvosmisleno rekao da nikada nije bio zagovornik države, prema kanadskom informativnom portalu.
Portal Counterpunch sažima članak autora Robina Philpota, u kojem je nastojao rasvijetliti stavove Einsteina koji se zalagao za uspostavljanje kulturne zajednice Jevreja, bez njenog ograničavanja na teritoriju Palestine i bez njenog shvaćanja kao isključivo religijske ideje, prema Leonu Simonu, jednom od prvih urednika i prevodilaca članaka na ovom portalu.
Nekoliko sedmica prije osnivanja države Izrael, Shepard Rifkin, izvršni direktor grupe Lehi (Izraelski borci za slobodu), tražio je od predstavnika grupe da organiziraju sastanak sa Einsteinom u Sjedinjenim Američkim Državama jer je smatran „najvećom jevrejskom ličnošću“ tog vremena.
Ali odgovor Einsteina je bio jasan: „Kada se u Palestini dogodi prava i konačna katastrofa za nas, prvi odgovorni za nju će biti Britanci, a drugi terorističke organizacije koje su nastale iz naših redova. Nisam spreman da se vidim s bilo kime ko je povezan s tim prevarantima i zločincima.“
Autor članka je ovo komentirao riječima: „Za razumijevanje stavova Einsteina ne treba mnogo, dovoljno je zamijeniti Britance Amerikancima, a terorističke organizacije kao što su grupa Lehi i Irgun vladom (izraelskog premijera Benjamina) Netanyahua i političkim nasljednicima vođa ovih grupa, Menachemom Beginom i Yitzhakom Shamirom“, koji su bili i izraelski premijeri.
Ispod tepiha
Einstein je rekao da je njegov život bio podijeljen između formula i politike, ali su njegovi politički spisi o Izraelu i cionizmu u najboljem slučaju bili skriveni pod tepihom, a u najgorem slučaju potpuno iskrivljeni kako bi izgledali kao podrška osnivanju države Izrael, sve dok ih Fred Jerome nije izvukao, preveo s njemačkog i objavio u knjizi „Einstein o Izraelu i cionizmu“.
Međutim, prvo izdanje ove knjige bilo je suočeno s istim nemarom kao i Einsteinovi članci. Tiraž je bio vrlo mal, nije promovirana niti prebačena u elektronski format. Sve kopije knjige su se brzo prodale nakon što je izdavač bio pod velikim pritiskom cionista, ali je izdavačka kuća Baraka izdala novo izdanje uz odobrenje Fredove udovice Jocelyn Jerome.
Einstein je bio u Njemačkoj 1920-ih u vrijeme kada je antisemitizam bio u usponu, a teorija relativiteta napadnuta kao „jevrejska nauka“. Privukla ga je cionistička ideja, ali je tek 1914. po dolasku u Njemačku „otkrio da je Jevrej“ te je sebe nazvao „kulturnim cionistom“.
Kurt Blumenfeld, cionistički aktivista poslan da pridobije Einsteina, upozorio je tadašnjeg izraelskog predsjednika Chaima Weizmanna na Einsteinov stav.
„Einstein nije cionista i molim Vas da ga ne pokušavate pridobiti za cionizam niti povezati s našom organizacijom. Einstein naginje socijalizmu. Čujem da očekujete da on drži govore. Molim Vas, budite veoma oprezni s time. Einstein često govori ono što se nama ne sviđa”, rekao je.
Autor je istakao da je Einstein sve do svoje smrti 1955. godine bio prepreka cionističkom projektu kolonizacije Palestine i osnivanja države Izrael. Primjer za to je njegova prepiska sa Haimom Vajcmanom 1929. godine, kada je Einstein napisao: „Ako ne možemo naći način za iskrenu saradnju i poštene dogovore s Arapima, nismo naučili ništa tokom dvije hiljade godina patnje i zaslužujemo sudbinu koja će nas zadesiti.“
Ideju o „sudbini koja će nas zadesiti“ Einstein je često ponavljao. Izgleda da je još 1929. godine predvidio da će se država Izrael, o kojoj cionisti sanjaju, bez „iskrene saradnje i poštenih dogovora“ sa svojim palestinskim susjedima pretvoriti u ono što danas jeste – jedno od najopasnijih mjesta na svijetu za Jevreje.
Cijeli tekst pročitajte na balkans.aljazeera.net