Napomena:
Tekst koji slijedi je satiričnog karaktera i predstavlja humorističnu interpretaciju stvarnih političkih događaja i izjava. Cilj teksta nije dezinformacija, već kroz ironiju i pretjerivanje ukazati na društvene i političke apsurde. Sadržaj ne odražava stvarne stavove osoba koje se pominju, niti ga treba tumačiti kao doslovan prikaz događaja.
Dijagnoza jeste Dodik, ali terapija nam je… još u proceduri
Satirični osvrt na govor ministra Elmedina Konakovića i beskrajnu bh. političku dijagnozu bez recepta.
U zemlji gdje politički lideri često zvuče kao motivacioni govornici na ivici nervnog sloma, ministar vanjskih poslova BiH, Elmedin Konaković, još jednom se obratio medijima kako bi saopćio ono što već svi znaju – Dodik je kriv, rješenja nema, ali evo ga, ide se u Luksemburg.
„Ne očekujem historijske odluke od PIC-a“, kaže Konaković, koji očigledno više vjeruje u klimatske promjene nego u institucionalne. „Ali sad svi znaju da je Dodik problem.“ Pa dobro jutro, ministre. Nacija je to znala odavno, ali evo, važno je da ste vi to rekli u 95% tonova – od razočaranog do zabrinutog.
Ko se nije frustrirao, nije ni postojao
U nastavku izlaganja, ministar se dotakao susreta sa Draganom Čovićem, još jednim političarem koji voli da razgovara, ali ne i da se dogovori.
„Čović stalno govori o frustracijama Hrvata, a ja sam pričao o bošnjačkim. Nema više privilegovanih frustracija!“ poručio je Konaković, očito pokrećući novu inicijativu – Frustracije za sve. U zemlji gdje frustracija ima više nego zakonodavnih rješenja, ovo bi moglo ući i u Ustav.
Čović, po običaju, predlaže da se napiše novi zakon koji bi mu osigurao člana Predsjedništva po želji, a Konaković uzvraća filozofijom: „Hajde da se pogledamo u oči i prebrojimo.“ U državi u kojoj se broje samo funkcije, nacionalna krvna zrnca i radna mjesta, ovaj prijedlog djeluje gotovo poetično.
Lobiranje, ali ne naše
Osvrnuvši se na istragu Tužilaštva BiH o navodnom lobiranju u SAD-u, Konaković se dosjetio ključnog momenta zapleta: neko je znao ono što je samo on rekao Košarcu.
„Amidžić blage veze nema kakvim je papirom mahao“, kaže ministar, što bi u nekoj drugoj zemlji izazvalo šok, ali u BiH se to zove četvrtak. U međuvremenu, dok se vuku papiri i snimaju izjave, istraga protiv Dodika – misteriozno – nestaje, kao i svaka odgovornost u domaćem pravosuđu.
MVP kao turistička agencija
Ministarstvo vanjskih poslova, prema riječima šefa diplomatije, trenutno je angažirano na organizaciji masovnih putovanja. Od Luksemburga do Varšave, od Mostara do Dayton-a, MVP izgleda kao katalog putničke agencije koja nudi destinacije, ali ne i rezultate.
„U julu nas očekuju brojne delegacije u Srebrenici,“ kaže Konaković, kao da najavljuje ljetni festival. Jer, kad već nema zakona, ustavnih reformi ili minimuma konsenzusa, bar da imamo dobre goste.
Zaključak: Dijagnoza postavljena, terapija na čekanju
Na kraju svog govora, Konaković poručuje da je dijalog moguć, ali samo bez ucjena. Međutim, politički život BiH funkcioniše isključivo na principu „ucjeni ili budi ucijenjen“, pa ova izjava zvuči kao da vampiru nudite bijeli luk i sunčevu svjetlost – uz osmijeh.
Ako je Dodik problem, a rješenje čekamo još od prvog demokratskog mrmljanja, možda je vrijeme da otvorimo apoteku. Bar da naplatimo recept koji nikad ne stigne.
Autor: Satirična Redakcija | parodija
Za još frustracija u realnom vremenu – pratite nas i dalje.