Visoki predstavnik Christian Schmidt rekao je danas da ne planira povući svoje odluke.
On je na konstataciju novinara Nove BiH o tome da je Nenad Stevadić, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, nedavno rekao da bi kriza u BiH mogla eskalirati ako Schmidt ne povuče svoje odluke kao što je to ranije uradio nekadašnji visoki predstavnik Miroslav Lajčak, odgovorio da on nije Lajčak, prenosi N1.
“Čuo sam da se neki pozivaju na bivšeg visokog predstavnika. Ne samo da je ta osoba bila u krivu kad je govorila o Miroslavu Lajčaku, već ni ja nisam Miroslav Lajčak iako je on moj prijatelj. Nijedan zakon se ne odnosi samo na jednog pojedinca već na sve ljude. Ukoliko ima zahtjeva za izmjenama zakona, pozivam Parlamentarnu skupštinu da to uradi”, rekao je Schmidt, nakon što je posjetio Memorijalni centar u Potočarima.
Visoki predstavnik Christian Schmidt danas je posjetio Memorijalni centar Srebrenica – Potočari, gdje je sa direktorom Emirom Suljagićem, predsjedavajućim Upravnog i organizacionog odbora Hamdijom Fejzićem i osobljem razgovarao o pripremama za obilježavanje 30. godišnjice genocida u Srebrenici, kao i o trenutnim uslovima rada u Memorijalnom centru.
– Rad Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari je važan za Bosnu i Hercegovinu. Međunarodna zajednica će osigurati da se ovaj važan posao nastavi u sigurnom okruženju. Također je važno napomenuti da je Memorijalni centar u službi zajedničke budućnosti svih ljudi u Bosni i Hercegovini. Oni koji teže budućnosti moraju se prvo suočiti sa svojom historijom – naglasio je visoki predstavnik, objavljeno je na X stranici OHR-a.
Predsjednik bh. entiteta Republike Srpske Milorad Dodik u ranijim izjavama za medije je kazao da želi deportovati visokog predstavnika Christiana Schmidta onda kada uđe na teritoriju RS.
– Vidjećete kako će moći da uđe, više neće dobijati pratnju. Kad saznamo da je ušao, biće izbačen iz Republike Srpske. Od iduće sedmice on neće moći ući u Republiku Srpsku. Eto, neka proba – kazao je Dodik u septembru prošle godine.
Rekao je da je uredba u pripremi i da će Ministarstvo unutrašnjih poslova RS-a imati nalog da ga izbaci s teritorije entiteta.
Saznaj više ⬇️
Piše: Pavle PAVLOVIĆ
U Sarajevu kada pukne top sa Tabije i ja tada ovdje, u jednom amsterdamskom kafiću, redovito posjećujem legendarnu pekaru kod Poričanina. Moji somunčići su ponovo tu preda mnom. Osjećam kako ih mazim i kako me zavode mirisi ćurokota na vreloj, hrskavoj korici, što je izrezbarena kao najsočnije baklave na onim velikim sinijama, prenosi Slobodna.Bosna..
I kada se izmerakam polagano gasim mobilni s čijeg ekrana nestaje slika na kojoj važno poziram među redovima tek pečenih somuna u tom raju od legendarnog Poričanina. Ta fotka mi je jedna od najdražih digitalnih uspomena iz rodnog grada.
Ponovo se poslije tog telefoniranja, zbog kojeg sam se izdvojio od društva za okruglim barskim stolom, vraćam u ekipu, vraćam u sadašnjost.
Onda, već 24 godine znam, od onog crnog 11. dana devetog mjeseca 2001. u Americi, da će od nekih novih lica u družini slijediti pitanje jesam li musliman. Dakako uvijek odgovaram sa protupitanjem.
– Zašto?
– Mislim , dolaziš iz one zemlje, pa bio je rat… Mora da si puno propatio.Trebalo ti je ovdje krenuti ispočetka, od nule..
Kao pokušavaju me razumiti, ohrabriti, a dobro znam što ih to zanima.
– A šta ako jesam?!
– Ma, nemoj se ljutiti, samo pitamo. Ne poznamo toliko tvoju rodnu zemlju, običaje,ljude..
– Nije moja zemlja tako daleko. Dva sata avionom od Amsterdama. Na istom smo kontinetu, samo kod nas je klima mnogo ljepša, ugodnija.
– U pravu si, nego jedete li i vi sve ovo kao i mi. Recimo goveđe i svinjsko meso, piletinu? Kušate vino, jaka pića…
I kada osjetiš kuda vodi ovo malo amatersko policijsko ispitivanje lijepo im kažeš da strogo paziš da li je svinjsko meso masno,
svježe. Da li je vino polusuho ili suho, te da li je viski škotski ili burbon.
Onda uživaš u zbunjenom grču što se pojavljuje na licu umišljenog istražitelja u maniru onog smiješnog lika iz filma ”Balkanski špijun”.
– Tvoje pravo ime nije Paul, nego, uh, teško je za izgovoriti, Pavle. Kako čudno,nepoznato?! Kod stranaca često čujem Hasan, Munir, Rašid, nikada Pavle.
U koju grupu spada tvoje ime.
– U muške imenice. Ako hoćeš da ti prevedem na engleski ili francuski Pavle je Pol, a kod vas i Nijemaca Paul.
– Može kafa – naglo skreće temu.
– Vrlo rado.
– A piješ li kafu kada je Ramadan (Ramazan)?
– Naravno. samo ne volim kada je tanka!
Hm, prokleta kafa donijela je jedva primjetan osmijeh na licu upornog ispitivača. Moje refleksno uvijek ”da” za svaku vrstu neodoljivog crnog vrućeg napitka pokvarilo je užitak igre sa kolegom tipičnim predstavnikom zapadnog društva koje pojma nema šta je to musliman i Islam, ali sto posto zna da je to opasno i da su svi sljedbenici Allaha potencijalni teroristi.
Položio sam još jedan test ispitivanja u posljednje vrijeme sve sumnjivijih stranaca. Ponovo sam se prihvatio kafe i mislima odlutao na nedavni boravak u Sarajevu. Uh, kako sam bio ljut kada me je prvi put u životu čovjek koji me poznaje od prvog razreda osnovne škole upitao:
– Što si ti, Paja? Srbin ili Hrvat?
E, jebiga….