Izlaganje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića je bilo na činjenicama zasnovan pokušaj ranog, blagovremenog, upozoravanja i prevencije sukoba, a iz MBB osovine (Moskva – Beograd – Banja Luka) smo dobili ponovno negiranje genocida, sijanje straha i prepadanja novim sukobima. Zato sam na kraju izlaganja zvanično dostavio predsjednici Savjeta bezbjednosti njihovu deklaraciju kao naš dokazni materijal o preciznom izvedbenom projektu koji su nam pripremili i koji će ostati u zvaničnoj arhivi Ujedinjenih nacija, kazao je za “Slobodnu Bosnu” ambasador BiH u UN-u Zlatko Lagumdžija.
Ambasador Lagumdžija u razgovoru sa “SB” govorio je o sjednici Vijeća sigurnosti UN-a o situaciji u Bosni i Hercegovini, koja je održana početkom novembra, neosnovanim kritikama i reakcijama koje su uslijedile nakon izlaganja predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, ali i njegove replike, kako iz RS-a i Srbije, tako i iz jednog dijela medija iz Sarajeva.
Razgovarala: Sanela GOJAK
Imali ste zapažen govor na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a u New Yorku prije nekoliko dana (1. novembar) u kome ste, između ostaloga, pokazali deklaraciju tzv. “svesrpskog sabora” i rekli: “Ovdje je mapa puta stogodišnjeg projekta Velike Srbije i poricanja genocida u Srebrenici. Ovo je mapa puta za destrukciju Dejtona, za promoviranje ekskluzivnih nacionalnih teritorija u Evropi”. Kakva su Vaša očekivanja od ove rasprave u UN-u vezano za opasnost koja prijeti od “deklaracije svesrpskog sabora”?
Moja intervencija je bila replika na besprizorno obraćanje predstavnika Srbije koji je htio iskoristiti priliku na Savjetu bezbjednosti UN-a, ne samo da ponovo negira genocid u Srebrenici, već i da nas tretira kao mlado janje koje ne razumiju njihov precizni dokument “Svesrpskog sabora” koji nije ništa drugo nego, kako sam ga nazvao, Mapa puta ili Izvedbeni projekat Načertanija iz 19. vijeka i Memoranduma SANU sa kraja 20-tog stoljeća čiji je cilj puzajuće stvaranja Velike Srbije. Za razliku od ova dva historijska dokumenta, koji nisu ovako daleko i detaljno otišli u razradi konkretnih državotvornih koraka, čijim izvođačima u pokušaju je presuđeno u Hagu za ratne zločine uključujući i genocid, deklaracija tzv. “Srpskog sabora” je neskriveni zvanični državni projekat Srbije kojim se eklatantno narušava dejtonski mirovni sporazum. Zato je Savjet bezbjednosti UN pravo mjesto gdje je trebalo jasno, glasno i dokumentovano upozoriti na taj Izvedbeni projekat.
Pored toga nas i ponižavaju svodeći na pamet žabe koju će lagano kuhati, na početku u hladnoj vodi, uz polagano podizanje temperature kako više ne bi mogli iskočiti iz njihovog lonca i tako postepeno postati dio zamišljene lovačke čorbe koju decenijama nisu mogli realizirati.
Izlaganje predsjednika Bećirovića je bilo na činjenicama zasnovan pokušaj ranog, blagovremenog, upozoravanja i prevencije sukoba a iz MBB osovine (Moskva – Beograd – Banja Luka) smo dobili ponovno negiranje genocida, sijanje straha i prepadanja novim sukobima. Zato sam na kraju izlaganja zvanično dostavio predsjednici Savjeta bezbjednosti njihovu deklaraciju kao naš dokazni materijal o preciznom izvedbenom projektu koji su nam pripremili i koji će ostati u zvaničnoj arhivi Ujedinjenih nacija. Nismo u tom papiru (“Deklaraciji sverpskog sabora”) ništa ni dodavali ni oduzimali već samo podvukli neke bitne dijelove žutim i crvenim bojama radi bržeg čitanja i shvatanja plana stvaranja njihove zamišljene “prostoproširene” države.
Mislim da je svim učesnicima zasjedanja Savjeta bezbjednosti UN sada savršeno jasno o čemu se radi s tom razlikom što MBB osovina sada zna da nam je sve svima jasno. Nadao sam da će ih usvajanje Rezolucije o uspostavljanju međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici, kao i način kako smo do toga došli, spustiti na zemlju i otvoriti put regionalne saradnje zasnovane na istini, pravdi i uzajamnom uvažavanju. I pored svega i dalje mislim da istina koju su čuli u UN, kao i svijest o tome da nam je to svima jasno, u konačnici će dovesti do saradnje o kojoj su im bila puna usta dok su u isto vrijeme promovirali i krenuli u implementaciju deklaracije koja bi bila put u ponavljanje najgorih lekcija iz prošlosti.
“Hadžiefjzovićeve kvarnjačke optužbe su apsolutno neutemeljene i, u konačnici, glupe”
Kako odgovarate na optužbe pojedinaca iz Sarajeva da u obraćanju naše delegacije u Vijeću sigurnosti UN-a nije spomenuta državna imovina?
Davno sam prestao da govorim “ne mogu da vjerujem” kada se radi o nekim potezima i ljudima sa naše javne scene. Svi su mediji dobili integralni tekst izlaganja predsjednika Bećirovića na Savjetu bezbjednosti kao što su se mogli uvjeriti i na snimku da nije samo spomenuo već je uz to i na pravi način precizno govorio o državnoj imovini.
Bezočno laganje o tako važnoj činjenici je poklon ne samo Dodiku već i dijelu bošnjačkog političkog spektra koji bi u konačnici bio najsretniji da bez njihovih otisaka prstiju završimo na dijelu države kojim bi oni “prosperitetno vladali”. Dakle, ko god je za podjelu zemlje, ovakve laži mu idu u prilog.
Također, sa istog mjesta, konkretnije od Senada Hadžifejzovića, stižu optužbe na Vaš račun da je usvajanju Rezolucije o genocidu u Srebrenici prethodila komunikacija sa predstavnicima Srbije, baš kao što je optuživano ranije bh. rukovodstvo da je posredno komuniciralo sa Srbijom u vezi revizije presude protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Kako odgovarate na te optužbe?
Te kvarnjačke optužbe su apsoltuno neutemeljene i u konačnici glupe. Razlika između ta dva slučaja je neuporediva. Usvajanje UN Rezolucije o genocidu u Srebrenici je velika pobjeda istine, pravde i u konačnici države Bosne i Hercegovine kao i ljudi koji su to vodili i bili u sve uključeni kao jedan šampionski tim u kojem ne “trče svi na loptu” već svako strateški i taktički uigrano “osvaja svoj dio terena”. S druge strane revizija presude protiv Srbije je poraz istine, pravde i u konačnici države Bosne i Hercegovine kao i ljudi koji su to vodili i bili u sve uključeni kao seoski tim u kojem svi “igraju za raju i zanemaruju taktiku”.
Pored toga, nakon bezočnih optužbi vezanih za usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, koje dolaze iz Sarajeva, kao poručena muzika za Vučićeve uši, svima je danas jasno da su neki neki od njih i na platnom spisku druge strane.
Na bazi osmišljene strategije, glavom i srcem, kada je trebalo radili i razgovarati, a kada su to prilike zahtijevale, neposredno ili posredno smo uvjeravali prijatelje i borili se sa MBB osovinom i njihovom mašinerijom. Dok smo mi bili bez ikakvih resursa ali beskopromisni kada se radi o cilju da u konačnici Rezoluciju usvoji Generalna skupština UN, oni su imali “otvorene račune“ i od nas bili neuporedivo “jača mašina” koja je sve činila da nas zaustavi.
Da je na ovaj način, kao mi sa Rezolucijom o genocidu u Srebrenici, radila kompletna nekadašnja ekipa, predvođena vrhom SDA, revizija presude protiv Srbije ne bi tako sramotno propala iako su za razliku od nas imali dovoljno resursa kao i Srbiju koja nije ni “repom mahnula” da ih zaustavi. Sa ove distance, kao što znam da smo mi protiv sebe imali vrh današnje Srbije, tako mi djeluje da su vrhovi naše dvije države tada ili “uspješno” sarađivali ili su “naši” bili samo nesposobni.
O pripremama u Sarajevu prije godinu i pol dana, a potom sve do marta ove godine je bio upoznat jednocifren broj ljudi sa naše strane. Prirodno od prije godinu dana u sve je bila uključena grupa prijatelja od 27 zemalja na čelu sa ambasadorima u UN i po jednim ekspertom za ovu oblast. Oni su o tome informisali svoja sjedišta nama prijateljskih zemalja. O tome sam detaljno više puta u javnosti, nakon usvajanja Rezolucije, govorio tako da ljudi koji generišu takve kritike ili nemaju pojma čak ni o onome što je javnosti poznato, ili su toliko zaslijepljeni sa nekim svojim crnim rupama u glavi ili jednostavno rade, (ne)svjesno, po uputstvima ili očekivanjima gubitnika iz MBB osovine. Sa ove distance pravo je pitanje kako smo uspjeli do marta ove godine da ih držimo u mraku. O tome kako smo iza kulisa radili i sa njima, a naročito nakon što su saznali i u javnosti plasirali lažne informacije, nemam namjeru ni sada širiti ni otkrivati detalje. Neke od tih informacija i veza će nam još uvijek trebati kao interno znanje potrebno u predstojećim “utakmicama sa istim igračima”.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija 23. maja ove godine, usvojila je Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Puno je tu posla bilo. Velika je stvar da je većina zemalja članica UN-a odlučila je da se 11. juli svake godine obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Nas zanima čemu vode ovi medijski pritsci u kome se navodi da je kompromitovana Rezolucija, te da je bilo ugroženo njeno usvajanje?
Sada je jasno i MBB osovini da je ovo najveća diplomatska pobjeda Bosne i Hercegovine u posljednje dvije decenije pa su zato skontali da nas moraju stalno pokušavati zaustavljati u implementaciji Rezolucije i preko svojih (ne)svjesnih i (ne)plaćenih aktera u “našim” redovima. Ne znam na koji sve način, iz “crnih rupa u glavama” tih mislilaca, opštih sveznalica i konkretnih neznalica, se vidi da je bilo ugroženo usvajanje Rezolucije. Ipak vam ovom prilikom mogu reći da nakon što je MBB osovina gurnula u javnost lažni sadržaj Rezolucije kako bi nas zaustavila, bilo je nekoliko kritičnih tačaka u kojoj je bilo ugroženo njeno usvajanje. Na kraju, uprkos svemu tome, uprkos “spoljnih neprijatelja i domaćih izdajnika”, 23. maja 2024., usvajanjem Rezolucije u Generalnoj skupštini UN država Bosna i Hercegovina je odnijela pobjedu u utakmici sa beskrupuloznim i neuporedivo jačim protivnikom kojem nisu pomogli ni svi resursi koje su imali na raspolaganju kao ni korištenje njihovih “korisnih idiota” u našim redovima.
Pročitajte cijeli tekst na Slobodna-Bosna