KOMŠIJE LEGENDARNE GLUMICE RADMILE PRENOSE: ‘Lažna djeca su se otimala oko njenog stana’

Popularna GLUMICA Radmila Savićević, rodom je iz Kruševca, zbog posla preselila se u centar Beograda, gdje je živjela sa suprugom Božidarom Savićevićem u garsonjeri u prizemlju.

Njene komšije i danas pamte legendarnu glumicu kao dobrodušnu, a žena koja se u njen stan uselila nakon smrti Radmilinog muža, otkrila je u kakvom stanju je zatekla prostorije.

“Znala sam u čiji stan ulazim. Njen muž je živeo godinu dana posle njene smrti, pa je sve bilo zapušteno i neodržavano. Živim ovde 15 godina. Njegova familija, oni su prodali taj stan. On je bio 3/4 vlasnik, a Rada 1/4. Iza šporeta nikad sređivano nije.

Bilo je četiri vrste pločica u kupatilu, nisam ništa sačuvala. Bile su debele zavese u kuhinji, i to sam sklonila. Oni su živeli boemskim životom i ona ima jako lepu priču, ali vam moram priznati da je bilo hrpa ljudi koji su hteli da budu njena deca, lagali su okolo.

Pojavljivali su se na moja vrata, jedna žena je došla i rekla da je njena ćerka i kako su je dali kroz prozor. Htela je da uzme deo stana. Svašta je bilo”, otkrila je žena u čijem vlasništvu je Radmilin i Božin stan.

Glumičin komšiluk nas je veoma ljubazno dočekao, ističući da je Rada bila veoma vrijedna i prava domaćica.

“Ona je bila jedno divno, neposredno stvorenje. Družila se sa svim komšijama, bila je veoma ljubazna. Ona je obožavala našeg psa, pa smo muž i ja često svraćali ovde kod nje na kaficu. Sprijateljili smo se, ali nismo bile baš bliske.

Ona je sa suprugom jako lepo živela, lepo su se slagali. Išli su svaki dan na kaficu. Dešavalo se i da su često ovde u zgradi stakla prljava, a ona bi uzela da čisti i pere. Ma divna jedna žena, pedantna, uvek raspoložena, nemam reči za nju“, rekla je baka Marija, ističući da je Rada uvek bila nasmejana:

“Često je umela da zbija šale, a ovde smo je zvali majka Vuka ili Rada. Uvek je bila jedno mirno, ljubazno stvorenje. I ona i njen Boža. Ovde je u zgradu često dolazio i Žika Milenković koji je bio njihov kum, pa su mnogi mislili da i Žika ovde živi.”

Komšinica Vesna se sa osmehom seća Radmile, govoreći o njoj kao o ženi iz naroda sa manirima dame.

“Ona je bila u prizemlju, ja na prvom spratu. Kako sam ušla u tu zgradu, upoznala sam je, u toj zgradi sam se udala. Svi smo je zvali majka Vuka. Moji prozori su gledali na njenu kuhinju. Majka Vuka ja volela puno da kuva, ali i puno da jede.

Imala je divnog supruga koji je uvek bio miran i staložen, a ona puna energije. Bila je divna komšinica, svi su je voleli, bila je potpuno prirodna i normalna. U “Srećnim ljudima” ona je bila baš onakva kakvu je mi znamo, ništa ona tu nije glumila (smeh).

Sećam se da je moja ćerka imala 3-4 godine, a Rada ju je obožavala i kad god bi je srela ona bi joj dala bombonicu ili čokoladicu”, rekla je ona dodajući, da je glumica uvijek i svugde išla pješke, te da je vukla kese sa pijace:

“Živela je potpuno jednostavnim životom, nije nikad imala auto, uvek je peške išla, eventualno nekim taksijem, vukla je sa pijace kese. Pravila je ajvar, kolače. Imala je jako lep brak. Boža je brzo nakon njene smrti preminuo.

Sećam se kada je on ostao sam, to je bilo baš tužno i tragično za sve nas. Njih dvoje su bili jako vezani. Rada je bila žena iz naroda, ali je imala manire jedne dame. Imala je jednu dobrotu i toplinu koja je bila neobična. Bila je veoma neposredna, iako je bila zvezda u to vreme.

Nije bila prepotentna ni sekunde, nije se šepurila, nije se pravila važna, bila je svoja, autentična. Zato mislim da je dama, nije bila folirantkinja. Iako je bila zvezda, ponašala se kao normalan topao čovek”, rekla je komšinica Vesna.

O Radmili Savićević svi pričaju sa osmijehom, i o njoj imaju samo riječi hvale.

“U lepom nam je sećanju ostala Rada. Bila je dobra komšinica, strašno duhovita. Voleli smo je svi i poštovali. Lepo smo se družili”, rekla je još jedna stanarka zgrade koja je otkrila kako su živeli:

“Imali su romantičan život, družili su se, uživali, bili su stalno zajedno. Bila je to prava i velika ljubav. Ona je toliko bila duhovita, stane ovde na prozor i hrani životinje, kad vidi nekog psa, ona viče: “Kučište” i hrani ga.”

Komšija Zoran, koji je odrastao u zgradi gde je Rada živela, seća se glumice i sa osmehom priznaje:

“Bila je normalna i dobra komšinica, nikad nije potencirala da je ona poznata glumica. Mi malo mlađi smo bili nestašni, pa nas je tu sa prozora terala da ne sedimo ispred, ali je sve u svemu, bila sjajna. Privatno nije glumila, kako je raspoložena tog dana bila, takva je bila i prema nama.

Ona se nije razdvajala od svog muža, koji je preminuo godinu dana posle nje. Bili su kao mladi par, već su bili u godinama, ali su se uvek držali za ruke, za razliku od moje žene (smeh). To verovatno sad nije moderno. Oni su bili sjajni.”