Mnogi balkanski lokali u glavnom gradu Austrije su se tijekom godina zatvarali ili mijenjali vlasnike, ali ne i čuvena kafana ‘Lepa Brena’.
Kurirovci su porazgovarali s gazdom bara Milenkom Šoškanom, koji je najprije ispričao kako je došlo do njegovog otvaranja.
‘Kupio sam lokal ‘Lepa Brena’ od jednog boksača, koji ga je držao sedam godina. Bivši vlasnik je 1984. došao na ideju da ga nazove tako jer je Brena tada bila baš u trendu. Te 1992. rat je već bio počeo i situacija je bila jako teška za sve. Moja velika želja u to vrijeme je bila da napravim nešto lijepo za naše ljude, da ih okupim i da se družimo. Drago mi je što su u to vrijeme dolazili kod mene svi, bez obzira na vjeru i nacionalnost. Lokal je bio svojevrsno gnijezdo, gdje su ljudi uvijek mogli doći, popričati, poslušati glazbu i pronaći trenutak sreće i mira’, kaže on.
Lepa Brena je ovako reagirala na vijest da u Beču postoji kavana s njenim imenom.
‘Prije nego što je Brena došla ovdje, na lice mjesta, bila je i kod tog prvog vlasnika, boksača Pera Kneževića. On u Pazovi živi. Kad je otišla kod njega, rekla mu je: ‘Moraš mi plaćati reket jer se služiš mojim imenom!’ A on, nižeg rasta, skoči kad je to čuo, stisne šaku, pa joj reče: ‘Ti meni trebaš platiti, ja tebe reklamiram!’ Tu je bio i Boba, pa joj je rekao da se smiri. Tako je i bilo. Kasnije je došla ovdje, kad sam ja već bio gazda, 1994. godine. Pjevala je tu u jednoj diskoteci i javila se da će doći. Rekla mi je da je zadovoljna kako sve izgleda i pohvalila me je kako sam uspio održati nivo. Ponosna je na ovo mjesto. Ovo nije nekakva kafančuga. Jako joj se svidjelo što se ovdje svira samo narodna muzika, strogo narodnjaci. Sjećam se da mi je rekla da joj se javim ako budem imao nekih poteškoća. Bili su ovdje i Saša Popović i Suzana Jovanović’, dodao je Šoškan.
U ovoj kavani nastupali su brojni poznati regionalni pjevači narodnjaka.
‘Baja i Ćana jedino kod mene pjevaju kad dođu u Beč. Ja njih uzmem da dođu ovdje nedjeljom, kad se vraćaju iz Njemačke ili neke druge zemlje. Tad ovdje ni iglu ne možeš baciti. Oni su jako korektni i s cijenama. Uvijek su kod mene pjevali ispod cijene, a ja ih zato i dobro nagradim. Knindžu, na primjer, tako dovedem za 1.500 eura, a on mi napravi promet za večer veći od 10.000.
Odlično su prolazili s kartama i pićem. Tu se ne pije ovako pivo, nego se odmah naručuje karton piva za stol. Neki dolaze i po 300-400 kilometara da bi ih vidjeli. Isti je slučaj bio i sa Žaretom i Gocijem, Jadrinim jatom… To ovdje dosta dobro prolazi’, zaključio je čuveni gazda Milenko za Kurir.