Priča Muhammeda Bojadžija je zaista dirljiva i odražava teškoće s kojima se mnogi suočavaju nakon rata, posebno u pogledu zapošljavanja i priznavanja zasluga boraca.
Njegova obrazovanja i iskustva su impresivna, ali nažalost, često se događa da kvalificirani pojedinci ne mogu pronaći posao u svojoj struci.
Situacija s boračkim dodacima i podrškom porodicama šehida i ratnih vojnih invalida je složena i često predmet rasprave o tome kako najbolje pružiti pomoć i priznanje onima koji su dali veliki doprinos svojoj zemlji.
Nadam se da će Muhammed Bojadži i drugi u sličnim situacijama pronaći prilike koje zaslužuju i da će društvo prepoznati i cijeniti njihovu žrtvu i doprinos.
“Znate kako je to kod nas! Prijavio sam se na stotinjak konkursa! Od rata samo su pojedinci profitirali! Ako ćemo iskreno, borački dodatak treba biti za svakog borca!”, rekao je Muhammed Bojadži gostujući na FACE TV kod Senada Hadifejzovića.
Hadžifejzović: “Kako si?”
Bojadži: “Kako kad! Držim se! Još je svježe! Otac mi je preselio prije šest godina.”
Hadžifejzović: “Gdje si naučio toliko jezika?”
Bojadži: “Nešto u vrtiću, nešto u školi! Neke znam bolje, a neke da se znam sporazumjeti!”
Iako je diplomirao i magistrirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, za njega posla nema.
– Obavio sam svoj pripravnički, volonterski staž u pravosuđu i organu uprave. Položio sam pravosudni ispit nedavno.
Znajući za našu situaciju, mnogi se busaju u prsa i hvale kako pomažu šehidskim porodicama, porodicama poginulih boraca, ratnih vojnih invalida. Nažalost, u stvarnosti je drugačije.
Dvije i po godine sam pokušavao pronaći posao u svojoj branši ili da je povezana s mojom branšom, čak i van Sarajeva. Međutim, ništa – istakao je Bojadži.