Napomena:
Tekst koji slijedi je satiričnog karaktera i predstavlja humorističnu interpretaciju stvarnih političkih događaja i izjava. Cilj teksta nije dezinformacija, već kroz ironiju i pretjerivanje ukazati na društvene i političke apsurde. Sadržaj ne odražava stvarne stavove osoba koje se pominju, niti ga treba tumačiti kao doslovan prikaz događaja.
Parlamentarna “ljubav” u punom sjaju: Kad se riječi ne slušaju, stižu pesnice – RS verzija
Đorđe Vučinić, zastupnik Kluba za pravdu i red u NSRS-u, jutros je iskusio pravu političku “toplu dobrodošlicu” – umjesto srdačnog rukovanja, dočekao ga je verbalni i fizički napad kolege Ilije Tamindžije iz SNSD-a. I to ne bilo kakav – nego pun “ljubavi” i “poštovanja” koje SNSD zna pokazati.
Dok je Vučinić pokušavao u miru doručkovati u hotelu Bosna, Tamindžija je odlučio da je pravo vrijeme da pokaže kako se to u RS-u rješavaju “nesuglasice” među političarima: prvo psovke, uvrede na ličnoj osnovi, pa na kraju i nokautirajući udarac u glavu. Nema bolje politike od one gdje se neslaganja rješavaju kao u kafani poslije trećeg piva.
Da stvar bude gora, Tamindžija se nije libio upotrijebiti i “kreativnu” kolekciju uvreda – od navodnih noćnih avantura sa Vučinićevom majkom do homofobnih salvi koje bi i najtvrđem homofobu bile neugodne. Sve je to, naravno, bilo u službi “srpskog jedinstva” koje, izgleda, podrazumijeva i vrijeđanje porodica i javne tuče.
S obzirom na ovaj “visok nivo” političke kulture, možda bi bilo dobro da NSRS u svoj poslovnik ubaci i obavezni čas boksanja između sjednica – čisto da svi budu spremni kad emocije prekipu.
Ali ozbiljno – ovakav napad je nešto što nije dostojno nijednog zakonodavnog tijela, pa ni ovog u RS-u. Nasilje i uvrede ne smiju biti alat politike, već samo predmet osude.
Možemo samo zaključiti da “pravda i red” u RS-u, čiji je Vučinić član, ipak ne podrazumijevaju “mir i sklad” među zastupnicima. Čini se da se mir i red tamo uspostavljaju šakama i psovkama.
Za kraj, možda je najbolje da na sljedećoj sjednici NSRS-a uvedu “ring” za borbu, umjesto govornice – da ne moraju više bježati od udaraca, nego da im bar to ide u opisu posla.
Jer očigledno, riječima ovdje nema šta da se kaže.
Cijelo Vučinićevo svjedočenje o incidentu dostupno je u videu u nastavku.