Piše: Florian Bayer / TAZ
Televizija ORF (austrijski javni servis, op. SB) je u ponedjeljak navečer u emisiji “Kulturni ponedjeljak” prenijela razgovor s koruškim piscem Peterom Handkeom. Za ORF je dao “jedan od svojih rijetkih TV intervjua”, kako se ističe u uvodu. No, navodni presedan pokazao se katastrofom. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2019. iskoristio je pozornicu da još jednom negira i umanji genocid u Srebrenici.
“Nije me briga za genocid. Mislim da je ono što se dogodilo bratoubistvo. To je nešto puno gore”, rekao je Handke u intervjuu. Nastavio je: “Genocid je pravni pojam, ali bratoubistvo je biblijski pojam i to je to. Ali neću dopustiti da mi riječi diktiraju neki idioti koji nemaju pojma o jeziku, slogu, ritmu i melodiji.” Nakon toga moderator više nije postavljao pitanja, već je promijenio temu.
PODRŽAVAO MILOŠEVIĆA, KRITIKOVAO SUD UN-a
Genocid u Srebrenici u julu 1995. bio je najteži ratni zločin u Evropi od završetka Drugog svjetskog rata. Pod vodstvom Ratka Mladića, trupe bosanskih Srba ubile su preko 8.000 Bošnjaka u “sigurnosnoj zoni” koju su zapravo štitile mirovne snage UN-a. Sistemsko planiranje i izvršenje masakra međunarodni su sudovi okvalificirali kao genocid.
Već 1990-ih i 2000-ih Handke je bio na meti masovnih kritika zbog svog odnosa prema srpskim ratnim zločincima. U decembru 1996. Handke je upoznao lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića, koji je u to vrijeme već bio optužen od strane UN-ovog suda za ratne zločine za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti.
Handke je u svojim spisima opisao Srebrenicu kao “sumnjivi genocid” i govorio o “sumnjivim mjestima masakra”. Bio je jedan od potpisnika umjetničkog apela u odbranu bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića, optuženog za ratne zločine, te objavljivao kritičke tekstove o UN-ovom sudu za ratne zločine.
NEPROFESIONALNOST ORF-a
S obzirom na ovu prošlost, upitno je zašto ORF daje Handkeu prostora za nekritičke stavove. Razloga za to nije bilo, jer se razgovor ticao samo novog Handkeova teksta. I druge njegove izjave bile su problematične: Handke je rekao kako više ne može podnijeti riječ „demokratija“ i osporio je da je njegova izabrana domovina Francuska uopće demokratska. „Demokratska Francuska? To je zemlja s mnogo malih diktatura“, rekao je, ne ulazeći u detalje.
Indikativa je način na koji se ORF nosio s kritikama koje su do stizale, između ostalog, i u obliku brojnih pisama bečke balkanske dijaspore. “Uprkos očekivanoj polarizaciji, redakcija kulture ORF-a odlučila je Peteru Handkeu, jednom od najznačajnijih austrijskih autora i dobitniku Nobelove nagrade, dati priliku za razgovor. Razgovor je bio usmjeren na njegovu posljednju knjigu, njegovu procjenu stanja u svijetu i, naravno, njegove kontroverzne političke stavove”, napisali su u odgovoru na upit te medijske kuće.
Svojim pitanjem: “Mnogi su 2019. prilikom dodjele Nobelove nagrade očekivali da ćete javno priznati genocid u Srebrenici. To niste učinili – zašto ne?“, voditeljica je, kako se navodi, “jasno stavila do znanja da se ovaj zločin treba kvalificirati kao genocid i da se od Handkea s pravom očekivalo i očekuje da tu činjenicu prizna.”
U istom intervjuu Handke je ismijavao svoje kritičare. “Nisam ništa primijetio. Nisam primijetio nikakav vjetar u lice. To je dio života, dobro je za kožu”, šali se Handke. “Niti jedna riječ koju sam napisao o Jugoslaviji nije osudiva, nijedna. To je književnost”, rekao je pisac na drugom mjestu. Bečki politolog Vedran Džihić, bosanskohercegovačkih korijena, stvari vidi drugačije: Handkeov stav o Miloševiću i Srebrenici nije književnost, “nego politički čin koji je za duboku osudu”.
(Priredio: S. Begović)