Ukupni mjesečni troškovi četveročlane porodice u BiH u julu ove godine iznosili su 2.977 KM, što je za 209 maraka više nego godinu ranije.
Najveći dio mjesečne potrošačke korpe, 43.74%, odnosi se na ishranu, a potom slijede troškovi stanovanja i komunalnih usluga, odjeće i obuće, obrazovanja i kulture, te higijene.
Prosječna plata u FBiH iznosi 1.384 KM, što pokriva manje od polovine mjesečnih troškova, dok minimalna plata od 619 KM, određena od strane Vlade FBiH za ovu godinu, pokriva tek petinu potrošačke korpe.
Savez samostalnih sindikata BiH postavlja suštinsko pitanje: kako preživljavaju stotine hiljada nezaposlenih i građana s mjesečnim primanjima ispod 1.000 KM? Gordana Bulić iz Kluba potrošača Tuzla kaže da građani BiH ne žive, već preživljavaju.
“Od pandemije koronavirusa imamo stalna poskupljenja, posebno osnovnih prehrambenih proizvoda, pa se zaista čovjek pita kako ljudi uspijevaju da prežive. S druge strane, cijene drugih roba za domaćinstvo stagniraju, nude se krediti, što znači da građani odgađaju sve što mogu odgoditi. Kupovinu mašine za veš, miksera, pegle… jer ono što zaradimo pojedemo. Teško da je i dovoljno, posebno porodicama s više djece,” dodaje Bulić.
Profesor Internacionalnog Burch univerziteta Sanel Halilbegović ističe da BiH nema socijalnu kartu svog stanovništva, te da se sve mjere plasiraju “ofrlje” i populistički, što otežava davanje odgovora na ovo pitanje.
“Kad čovjek ima 1.000 KM, sve što nije vezano za puko preživljavanje ide u nepovrat. Dugoročni problem dispariteta između primanja i cijena je generacijsko zatupljivanje, nepostojanje kulturnog uzdizanja i navike da odete u pozorište, na promociju knjige ili u umjetničku galeriju. To je misaona imenica već sada. Kao država zaglupljujemo, a to vladajuće strukture i žele. Po teorijama Dejvida Rikarda iz 18. vijeka, kroz tzv. zakon čelične nadnice ostaje dovoljno novca samo da se stavi nešto u usta i to je to,” ističe Halilbegović.