Jure Zdovc, ikona ovih krajeva, istaknuti košarkaš s bogatom trenerskom karijerom, ostavlja dubok pečat svojim impresivnim dostignućima. Nije stran promjenama klubova, obogaćujući svoj put iskustvom kako igrača tako i trenera, uključujući i vrijeme provedeno u Hrvatskoj. Trenutno je angažiran u Burasporu.
Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je zlatnu medalju na Europskim prvenstvima 1989. i 1991. godine, kao i na Svjetskom prvenstvu 1990. godine. Jugoslavija je obranila zlato 1991. godine, ali zbog rata u Sloveniji, povukao se s prvenstva.
I upravo u ovom feljtonu o njemu prisjećamo se kako je jednom zgodom javno progovorio o tome. I to na jednoj sahrani, prije tri godine. Jure Zdovc također se došao oprostiti od Dušana Ivkovića, svog nekadašnjeg trenera i tad je nešto zanimljivo rekao.
“Sve se je odigralo tako brzo. Nitko nije znao da dolazim, osim Paspalja. Kad sam stigao na groblje, sreo sam Obradovića, Divca, Danilovića. Željko je bio iznenađen što me vidi. Mi smo ipak Ivkovićeva djeca, netko se sjetio da mi ponesemo kovčeg”, prepričao je događanja Zdovc, a onda je rekao i ovo:
“Sve se je odigralo tako brzo. Rekao sam svojoj ženi da možda nije trebalo da uopće idem tamo, jer sam napustio reprezentaciju Jugoslavije. Bilo kako bilo, bila mi je čast. Da uputim posljednji pozdrav treneru”.
Nastavio je u istom tonu: “Dao mi je priliku i to mu nikad neću zaboraviti. Bio je strog, a mi smo ga poštivali, danas treneri ne uživaju isto poštovanje. Bili smo zajedno od 1987. do 1991. godine kad sam zbog rata napustio Jugoslaviju”.
I još je rekao: “Tko zna u kojem bi se smjeru moja karijera okrenula da nisam igrao za onu jaku Jugoslaviju.” Prepričao je i razgovor s Paspaljem.: “Rekao mi je da je razbijanje Jugoslavije jedan od najvećih zločina. Bili smo mladi, osvojili bismo sigurno još šest sedam medalja da smo ostali zajedno, ali sad je to samo priča. Nemam vremena za plakanje što se je sve moglo dogoditi”, zaključio je.