Piše: Narandža S. Kajmaković
Sarajevo, nekada poznato po toploj dobrodošlici, mirisu ćumura i simfoniji zvukova iz ćevabdžinica, danas je i zvanično ušlo u klub svjetskih metropola… barem kada je riječ o cijenama. Ćevapi, taj nacionalni simbol, mesnati ambasador kulture, sada su prestali biti jelo – i postali investicija.
Najnovija epizoda kulinarske sapunice sa Baščaršije donosi dramu: popularna “desetka” ćevapa, nekada pristupačna čak i studentima, poskupila je sa 12 na 14 KM. Ako vam srce zatreperi na pomen kajmaka i jogurta – pripremite se za dodatne troškove. Ili kako reče jedan penzioner koji je došao samo da “nagradi sebe” nakon mjesečne penzije: “Nisam znao da sam došao u restoran sa Michelin zvjezdicom.”
Prosječni Sarajlija danas razmatra ćevape kao što bogati Švicarci razmatraju kupovinu satova – ne zato što su mu potrebni, nego jer su postali statusni simbol. “Kad vidim nekog da jede veliku porciju i pije jogurt, odmah znam – kreditna sposobnost na nivou,” kaže lokalni konobar sa višegodišnjim iskustvom u posmatranju lica prevarenih cijenama.
Turisti su također u šoku. Japanski par koji je došao da proba “autentično balkansko iskustvo” nije bio siguran da li je ušao u ćevabdžinicu ili na degustaciju tartufa. “U našoj zemlji je sushi jeftiniji,” rekao je zbunjeni turista gledajući račun kao diplomu s Harvarda.
Naravno, ćevapi su i dalje ukusni, sočni i puni duše – ali su postali nešto što se jede u posebnim prilikama: rođendani, mature, ili kada se inflacija spusti ispod 10%. Porodični ručak od 80 KM više nije obrok, nego mikro-ekonomski projekat. Prema neslužbenim informacijama, neke porodice već otvaraju štedne račune za – ćevape.
“Uzimamo 10 KM mjesečno, planiramo slaviti godišnjicu braka uz dvije porcije s kajmakom 2029. godine,” kaže mladi par iz Ilidže.
U međuvremenu, neformalni razgovori između Vlade i Udruženja ćevabdžinica navodno su već počeli. Tema: uvođenje subvencija za prvu porciju ćevapa mladim parovima i penzionerima. Opozicija, naravno, traži istragu – da se utvrdi da li su ćevapi zaista meso ili prikrivena roba iz kategorije plemenitih metala.
Dok se Sarajevo polako pretvara u kulinarski Monte Carlo, jedan stariji gospodin iz Hrasnog rezimira: “Ma nek’ su skupi, ali dok se oni roštiljaju na ćumuru, mi ćemo na živcima.”
Ćevapi možda više nisu za svakog džepa, ali su i dalje u svakom srcu. I stomaku – kad se jednom godišnje počastite.