Vladimir Mandić, sin zloglasnog Karadžićevog ministra Momčila Mandića, bivši rukometaš Partizana i danas istaknuti član Srpske napredne stranke (SNS), izazvao je novu kontroverzu pojavivši se 1. maja u takozvanom “Ćacilendu” — ograđenom prostoru ispred Skupštine Srbije, gdje je sa simpatizerima i pristalicama stranke obilježavao prvomajske praznike.
Atmosfera na prostoru ispunjenom šatorima, četničkim pjesmama i besplatnim posluženjem bila je naizgled vesela, no ubrzo je prerasla u incident kada su u blizini naišli ratni veterani i studenti koji podržavaju višednevnu blokadu i studentske proteste protiv vlasti.
Prema dostupnim snimcima objavljenim na društvenoj mreži X, Vladimir Mandić nije ostao miran pred prisustvom protivnika — u jednom trenutku prišao je ogradama i nogom šutnuo jednog od studenata, pokušavajući ga fizički udaljiti iz prostora rezervisanog za stranačke pristalice.
Incident je izazvao zgražanje na društvenim mrežama, gdje su korisnici oštro osudili Mandićevo ponašanje, smatrajući ga nedopustivim, pogotovo imajući u vidu da je riječ o fizičkom napadu na mlade ljude koji su protestovali mirno.
Vladimir Mandić odavno je poznat široj javnosti kao jedan od ključnih operativaca Srpske napredne stranke, često zadužen za “specijalne operacije” — aktivnosti koje uključuju i organizaciju podrške na mitinzima, kao i druge tajne zadatke u korist režima predsjednika Aleksandra Vučića.
Njegovo ime godinama se provlači kroz brojne afere. Bio je uhapšen u Crnoj Gori zbog sumnji u povezanost sa kriminalnim aktivnostima, a jedno vrijeme se našao i na optuženičkoj klupi zbog pokušaja ubistva, iako je kasnije pravosnažno oslobođen.
Pored toga, povezivan je s organizovanim dovođenjem birača iz Republike Srpske na izbore u Srbiji, čime se, prema navodima opozicije, pokušavalo uticati na izborni rezultat.
Osim političkih aktivnosti, Mandić se ističe i po svom nevjerovatnom imovinskom kartonu. Prema nezvaničnim informacijama, samo u Beogradu posjeduje čak 46 nekretnina, što izaziva dodatna pitanja o porijeklu njegovog bogatstva, budući da se nikada nije bavio privatnim biznisom koji bi mogao opravdati toliki imetak.
Ovaj posljednji incident dodatno je potvrdio percepciju Vladimira Mandića kao osobe koja ne preza od upotrebe sile kako bi zaštitila interese vlasti kojoj pripada, čak i kada su s druge strane studenti i veterani koji mirno izražavaju svoje nezadovoljstvo.
Ponašanje visokih funkcionera Srpske napredne stranke poput Mandića izaziva sve veću zabrinutost u javnosti, gdje raste osjećaj da su nasilje, prijetnje i političko zastrašivanje postali sastavni dio političkog života Srbije.