Kazao je šejh Abdulaziz ibn Bāz, Allah mu se smilovao:
”Hljeb, meso i druge vrste hrane nije dozvoljeno bacati u smeće, nego je obaveza, njima, nahraniti siromašne, ili ih ostaviti na vidljivo i čisto mjesto, nadajući se da će ih uzeti ljudi kojima su oni prijeko potrebni, ili u krajnjem slučaju životinje. Bacanje hrane u smeće, njeno ostavljanje na prljavim mjestima i po putevima svojevrstan je čin obezvređivanja i skrnavljenja Božijih blagodati, a predstavlja i oblik nanošenja štete prolaznicima, te se stoga smatra strogo zabranjenim.” (El-Fetava el-islamijje, 3/633.)
U hadisu koji je zabilježio Buharija navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike, idući putem, našao datulu, te ju je podigao i rekao: ”Da me nije strah da ova datula ne pripada milostinji (sadaka), sigurno bih je pojeo.”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se nakon objedovanja, a prije pranja ili brisanja, prsti obližu, i da se zalogaj koji padne na zemlju očisti i pojede. Sve to samo potvrđuje prethodno iznesen stav da ništa od onoga što se smatra hranom, pa makar to bila datula, nije dozvoljeno bacati u smeće, niti odlagati na prljava mjesta.
Naprotiv, to su Božije blagodati koje smo dužni poštovati i brižno čuvati i na taj način iskazati zahvalu Onome koji nam je te blagodati podario. Nasuprot tome, pokvarenu hranu i hranu kojoj je istekao rok trajanja, kao i ostatke čaja i kahve, dozvoljeno je baciti u smeće i prosuti u odvod. Allah najbolje zna!
(Izvor.www.islam-qa.com)