Lideri evropskih zemalja, zajedno s predstavnicima Kanade i Turske, okupili su se u Londonu kako bi razgovarali o sigurnosti Ukrajine i budućnosti evropske odbrane.
Britanski premijer Keir Starmer poručio je da je svijet na “historijskoj prekretnici” te najavio ključne odluke koje će oblikovati naredne mjesece.
Jedan od glavnih zaključaka samita je da će Velika Britanija, Francuska i njihovi saveznici raditi na planu za prekid borbi u Ukrajini, koji će potom biti predstavljen Sjedinjenim Američkim Državama radi zajedničke provedbe.
Starmer je istakao četiri ključna cilja:
– Nastaviti vojnu pomoć Ukrajini
– Osigurati da Ukrajina učestvuje u svim mirovnim pregovorima
– Spriječiti bilo kakvu buduću rusku invaziju
– Stvoriti “koaliciju voljnih” koja će garantovati mir
Ujedinjeno Kraljevstvo će Ukrajini omogućiti pristup 1.6 milijardi funti (oko 2 milijarde dolara) za nabavku novih projektila, čime će dodatno ojačati njenu protuzračnu odbranu.
Njemački kancelar Olaf Scholz naglasio je da Ukrajina nakon rata mora imati snažnu vojsku kako bi mogla spriječiti buduće agresije. “Osnova svega bit će jaka vojska”, poručio je Scholz.
Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen upozorila je da Evropa mora hitno povećati ulaganja u odbranu. “Moramo se pripremiti za najgore”, istakla je, naglašavajući potrebu za zajedničkim evropskim pristupom.
Poljski premijer Donald Tusk izjavio je da se “Evropa konačno probudila” i da sada govori “jednim glasom” kada je riječ o podršci Ukrajini, transatlantskoj saradnji i jačanju istočnih granica EU.
Samit je pokazao da evropski lideri žele preuzeti veću ulogu u mirovnim procesima, ali i jačati vojnu otpornost kontinenta u svjetlu mogućih budućih prijetnji.
Saznaj više..
Nikola Krstić, novinar iz Beograda, govorio je za “Slobodnu Bosnu” o aktualnom političkom trenutku u regiji, te ukazao na opasne veze banjalučkog i beogradskog režima koji godinama destabiliziraju političke prilike kako bi sebi osigurali ostanak na vlasti.
NIKOLA KRSTIĆ
Studenti ne posustaju sa svakodnevnim demonstracijama u Srbiji i čini se da su nerješiva enigma za srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. No, nakon presude predsjedniku bh. entiteta Republika Srpska Miloradu Dodiku, Vučić je zakazao sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost, a nakon toga i hitno odletio u Banju Luku kako bi podržao Dodika.
Odgovara li Vučiću prebacivanje loptice i podizanje tenzija u Bosni i Hercegovini kako bi opstao na vlasti?
-Režim Srpske napredne stranke je ušao u sumanutu fazu u kojoj zaista ne zna gde udara. Ceo dosadašnji propagandni trud, koji su godinama mukotrpno gradili, počinje da se raspada pred našim očima.
Studentska pobuna je pokazala koliko je cela njihova vladavina šuplja i amorfna, te više nikakve pretnje kojekakvim ratovima, neredima, sukobima sa ostalim nesrpskim narodima ne deluju kao ranije.
Omladina je probudila i spavače, i apstinente, čak otvorila oči i onima koji su suštinski bili nevernici, apolitični, kolebljivi, skeptici; prikazala je da prekoputa nas se nalazi zločinačka organizacija koja ne preza da učini sve samo da bi opstala na vlasti.
Da li to bilo Kosovo, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, pa čak sada i Vojvodina – to nije bitno, dokle god se izazivaju kvazi-opasnosti od nevidljivih neprijatelja, samo da bi se skrenula pažnja sa ogoljavanja njihove čudovišne naravi i sklopljenih dogovora sa svakojakim kapitalističkim strukturama, multikorporacijama, konglomeratima, kartelima i mafijaškim organizacijama ovoga sveta. Ova vlast optužuje omladinu da su strani plaćenici, a u stvari su to oni.
Kako komentirate najavu održavanja posebne sjednice u Skupštini Srbije na kojoj će se obratiti i osuđeni predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik?
-To je jedan nastavak šarade i narativa o nekakvoj biblijskoj kazni koja je počinjena nad nedužnim i napaćenim srpskim narodom.
Svaka presuda nekom pripadniku političkog establišmenta – bilo to da je iz haške tamnice ili pak u ovom slučaju Dodik – odmah se sakriva iza naroda, te priča kako nisu njega osudili, već tu skupinu. Kao što su pričali da je narod genocidan zbog Srebrenice, što je potpuna glupost.
Ne može narod da bude genocidan, već postoje pojedinci koji su pravosnažno osuđeni za počinjen genocid. Tako sada i ovo – Dodiku presuđeno, doduše prvostepeno, odmah on kukavički se sakrije iza narodne smese, onda nastavlja da ga raspaljuje, ionako razorenog usled indoktrinacije i manipulacije, da je to sve antrisrpski lobi.
Tragično je možda što Dodik uopšte ne mora nužno da bude povezan sa daljim razvitkom pada Aleksandra Vučića, on je bio ovde i pre njega, a verovatno će biti i posle. Još tragičnije od toga je što on konstatno sa svojom šašavom družbom iz Republike Srpske traži da se konstatno vraćamo u dubinu pećine iz koje pokušavamo da izađemo.
Pričao sam, čini mi se, zvaničnici Republike Srpske su onostrano, podsvesno, sirovo – sve ono što politički predstavnici ne smeju u Srbiji da kažu, oni tamo urlaju na megafon.
U Banju Luku je nedugo nakon dolaska Vučića stigao i predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, inače četnički vojvoda, a Dodik se uskoro sastaje i s Porfirijem Perićem, poglavarom Srpske pravoslavne crkve. Vidite li poveznicu u ovom slijedu događaja?
-To je taj takozvani srpski svet, nova Sila Osovine na Balkanu, loš rimejk onoga što je bilo tokom devedesetih, ali u stvari se sve svodi na jednu fasadnu priču o tobožnjim nacionalnim interesima, dok iza zavese ova ekipa ima razvijenu hobotnicu – kakvu hobotnicu, Krakena koji obrće, guli, zgrće i razmnožava kapital.
Taj srpski svet koji su izmislili je šargarepica za široku svesrspku javnost, za okolne zemlje strašilo, a za njih samo paravan iza kojeg oni mogu neometano da sprovode tokove svojih biznisa. I da se odmah razumemo, nisu oni u tome usamljeni, niti je ta situacija bilo čemu slična onoj iz devedesetih.
Zna svet – bio onaj istočni ili zapadni – šta se ovde sve dešava, ali njih to ne zanima. Dokle god im njihov najodaniji podanik gospodin Vučić ispostavlja prvu kašiku kajmaka i meda, i dokle god on bude, ipak, održavao svoju stabilokratiju, a to je da po svaku cenu – pa čak i cenu psihofizičkog zdravlja i materijalnog statusa svojih građana – održi napeti mir, a da zauzvrat oni njemu za njegovu kazališnu predstavu o nevidljivim neprijateljima ništa ne kažu, i da uprkos svemu tome prilivi novca neometano protiču – oni od Vučića neće još imati boljeg za takvu vrstu posla.
I Vašington, i Brisel, i Moskva, i Peking – svi dobro znaju šta se ovde dešava, ali ih briga, dokle god je ova kolonija poslušna.
Zanimljivo je kako je nakon teksta o velikoj i vrijednoj, ali sumnjivo stečenoj imovini u Srbiji u vlasništvu Dodikovih, Gorica Dodik, kćerka lidera SNSD-a, zaprijetila novinarima Nove. U isto vrijeme premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević kaže kako će na posebnoj sjednici u Skupštini Srbije biti i zastupnici koji ne vole Republiku Srpsku.
Zašto u Srbiji ne voli Srbe iz Bosne i Hercegovine?
-To nije tačno. Druga je stvar što pojedini ljudi iz Srbije možda ne gaje nikakve posebne afinitete prema ljudima iz Republike Srpske, niti od njih stvaraju nekakve vrste polubožanstva, ali to je neoradikalska podmetačina da ovde neko nekoga ne voli, odnosno da su Srbi preko Drine čudovišta.
To je njihova taktika zavađenja. Oni taj narod iz Republike Srpske dovoze u autobusima na njihove kontramitinge – to su namučeni i u potpunosti slomljeni ljudi, kada pogledate te snimke.
Njih su sve ove godine ekstremne nacionalističke propagande razorile, osiromašile, sažvakale i bacile u neki jarak, stoga su i ostali donekle zaglavljeni u vremenima, koja su odavno prošla.
Nikada ne smemo da zaboravimo ko je najodgovorniji za ovaj inferno u kojem živimo, ne mogu potlačeni i oni na kraju lanca da preuzmu tu najveću odgovornost, već upravo oni na vrhu. Dakle, politička elita, akademska zajednica i Srpska pravoslavna crkva su najodgovornije za ovu katastrofu koju živimo u Srbiji.