Danas se obilježava 76. godišnjica Konvencije o genocidu i Međunarodni dan sjećanja i dostojanstva žrtava zločina genocida i prevencije ovog zločina.
U sjedištu Ujedinjenih nacija u New Yorku, organizovan je skup i panel diskusija na kojem se govori o ulozi komemoracije i sjećanja u prevenciji genocida.
Na panel diskusiji, pored ambasadora Zlatka Lagumdžije obratio se i direktor Memorijalnog centra Potočari Emir Suljagić.
“Iskoristio sam priliku da kažem da smatram slučajnošću to što smo se skupili danas ovdje u momentu kad hiljade ljudi biva oslobođeno iz zatvora u Siriji. Tek počinjemo imati uvid u istinite opsege onoga što se dešavalo u Siriji u posljednjih 12 godina.
Smatram emotivnim to što bivaju oslobođeni i oni koji se ne sjećaju vremena kada su bili slobodni”, kazao je Suljagić, te dodao:
“Vjerujem da komemoracija i memorijalizacija igraju ključnu ulogu i u odavanju počasti i sjećanju na žrtve, ali i sprječavanju ponavljanja diskriminacije, nasilja i genocida. Također vjerujem da je prerogativ svake grupe preživjelih da odluče kako će se sjećati i čega će se sjećati. Kada komemoriramo, aktivno biramo šta je vrijedno sjećanja, šta je tu za historiju a šta ne. Važno je da u ovom procesu preživjeli i žrtve budu u središtu.
U kontekstu Srebrenice, gdje su hiljade djece i muškaraca ubijeni u 1995. godine, postoje brojni napori koje mi poduzimamo u ovom smislu. Prvi su napori u edukaciji i podizanju svijesti. Vjerujemo da je uloga spomena i sjećanja podizanje svijesti o tim događajima. Također i da podsjećaju na društveni, politički i historijski kontekst koji su doveli do toga”, dodao je.
Suljagić je dalje nastavio:
“Lično i kolektivno sjećanje, ili inicijative koje mi poduzimamo, tu su da se osigura da se sjećamo na lične priče žrtava i da omogućavamo platformu i glas onima koji su bez glasa – žrtvama. Također je bitno da iskustva preživjelih budu očuvana i prepoznata. Ovo kolektivno sjećanje je moćna ostavština i sjećanje ne samo na genocid nego i na otpor zajednica. To potiče i našu predanost sprječavanju ovakvih događaja u budućnosti.”
Dodao je kako su komemoracije važne jer ubrzavaju dijalog. Trebaju ili bi trebale prepoznati patnju, valdirati iskustva preživjelih i naći načine na prvazilaženju traume.
“Ideja iza komemoracija je pokušati osnovati prostore za dijalog, osvrt i razumijevanje između grupa preživjelih i, za nadati se, doprinijeti socijalnoj koheziji. Na širem nivou, memorijalne institucije utiču na politike, promovišući istraživanje uzroka i posljedica geocida i diskriminacije.
Također, zagovaraju često i politike koje jačaju zaštitu ljudskih prava i vladavinu zakona, što je, vjerujemo, osnovno u prevenziji budućih ovakvih slučajeva.
Kako mi u Memorijalnom centru Srebrenica to radimo?
Mi to radimo kroz edukacijske programe i izložbe koje informišu i lokalno stanovništvo i međunarodnu javnost o masovnim ubistvima i njihovim implikacijama. Činimo to i omogućavanjem dostojanstvenog počivališta za žrtve i dostojanstvenog mjesta na kojem će njihove porodice moći doći da ih se prisjete.
Činimo to i tako što jednostavno bivamo tu kao simbol protiv negiranja i revizionizma, što može biti opasan oblici sekundarne viktimizacije i barijere pred naporima u izliječenju i prevenciji. Činimo to i uz naše međunarodne partnere, da zagovaramo pravdu i odgovornost, za šta mislimo da su osnovne komponente napora u prevenciji, naveo je.
Održavajući uspomenu na žrtve, njegujući i održavajući okruženje edukacije i razumijevanja, Suljagić kaže kako napori u komemoraciji i očuvanju sjećanja ne samo da odaju počast onima koji su patili, nego također doprinose značajno u kreiranju svijeta koji aktivno radi na prevenciji sličnih tragedija.
“Vjerujemo da fokus na edukaciju i i sjećanje osigurava da se naučene lekcije dijele široko, njegujući kulturu mira i razumijevanje društva, zaključio je Suljagić.