Traume ostaju za cijeli život, a zbog ovakvih iskustava, mnoge majke odlučuju da više nikada ne zatrudne, te da to bude njihov prvi i posljednji porod, prenosi Crna-Hronika..
“Nakon dva bezuspješna pokušaja induciranja prirodnog poroda, dobila sam visoku temperaturu i groznicu, jake trudove i bolove, gdje sam ostavljena na čekanje nekoliko sati dok se doktor “odluči” za dalji metod. Sve ukupno je vremenski trajalo nekih 15 sati, dok uži član porodice nije kontaktirao dežurnog doktora i ponudio “kovertu“ – novac, da se “riješi problem”. Nakon što je preuzeo kovertu, u roku od 30 min sam porođena hitnim carskim rezom.”
“Babica me tokom cijelog porođaja maltretirala jer joj moj muž nije dao novac koji je indirektno iznuđivala. Meni do zadnjeg momenta nije dala da se popnem na krevet, iako sam plakala i molila. Za to vrijeme je galamila na mene kako je ponižena jer njena usluga nije nagrađena od strane mog muža.”
“Najgore iskustvo u životu! To nisu doktori! To su bezosjećajni mesari! Iako struka to ne preporučuje, praksa je sa se porodi induciraju. Nisam to htjela. Doktoru koji mi je vodio trudnoću sam platila 500 KM da me “pripazi”, te da dozvoli i prati prirodan, neinduciran porod.”
“…Odmah mi se naslanja rukama na stomak, i on i babica, i govore da se napinjem. Ona me pita šta imam u torbi. Objašnjavam im da ne ide, ne obazirući se da pita za torbu. Ona mi psuje sve sebično i govori da ću ugušiti bebu. Utom dolazi opet mladi doktor i inducira porod. Naponi počinju odmah. Govore: „Ostavite je neka se sama porađa, vidiš da je stidna.“ …”
“…Nakon sat me prebacuju u salu, ja loša, dolazi neki doktor na obuci, govori da sam luda da ne znam se porađat, da ću ubit dijete, i silom me porađaju naslanjajući se na stomak. Sva popucala, hemeroidi. Oporavak užasan, horor…”
Ovo su samo neka od stravičnih iskustava porodilja u bosanskohercegovačkim porodilištima.
Ima ih još mnogo. Vrijeđanje, fizičko maltretiranje, zanemarivanje, traženje novca… svakodnevna su iskustva novopečenih majki u trenutku kad donose na svijet nove živote.
Traume ostaju za cijeli život, a zbog ovakvih iskustava, mnoge majke odlučuju da više nikada ne zatrudne, te da to bude njihov prvi i posljednji porod.
O iskustvima porodilja ali i borbi protiv korupcije u porodilištima za Hayat.ba je govorila Amila Tatarević, predsjednica Udruženja “Baby Steps” koje se već godinama bori za prava roditelja, budućih roditelja i djece.
Kako je kazala, iako su iskustva trudnica i porodilja u bolnicama godinama bila nezadovoljavajuća, određeni pomaci nabolje su primjetni. Međutim, ti napreci su spori, a ključne sistemske promjene još uvijek izostaju.
– Ključno je osigurati edukaciju medicinskog osoblja, s posebnim naglaskom na preporuke koje zahtijevaju drastične promjene u pristupu porođaju. Bez dosljedne primjene novih standarda u svim porodilištima, stvarni napredak neće biti ostvaren. Posebno ohrabruje sve veća informisanost i angažovanost trudnica i porodilja u zaštiti svojih prava. Iako bi idealno bilo da se prava porodilja poštuju bezuslovno i uvijek, realnost je da to često nije slučaj. Zato je izuzetno važno da svako kršenje prava bude prijavljeno. U prošlosti su porodilje rijetko podnosile prijave zbog loših iskustava, ali sada primjećujemo značajan porast prijava – i to ne samo u slučajevima teških fizičkih i psihičkih posljedica, već i u situacijama gdje su prepoznati propusti i neetičko postupanje – pojašnjava.
Dodaje da i dalje postoji ozbiljan problem u odgovoru pravosudnog sistema.
– Pravosudne institucije moraju preuzeti svoju odgovornost i procesuirati prijavljene slučajeve na profesionalan i nepristrasan način. Nažalost, u praksi se često dešava da se prijave odbacuju bez adekvatne istrage, čime se dodatno obeshrabruju žene da se bore za svoja prava – kazala je.
Ovo udruženje imalo je inicijativu da se svakoj ženi obezbijedi pratnja da porodu. Međutim, kako nam kazuje Tataragić, situacija u ovom pogledu nije značajno promijenila.
– Iako su neka porodilišta ponovo uvela mogućnost prisustva pratnje, ona je i dalje ograničena isključivo na završnu fazu poroda – fazu izgona, koja traje vrlo kratko. Ovakav pristup je, u suštini, više simboličan nego suštinski koristan za porodilju, koja je tokom većeg dijela poroda prepuštena sama sebi, često bez adekvatne podrške i u uslovima koji mogu uključivati i oblike akušerskog nasilja – rekla je.
Ističe važnost pratnje tokom cijelog poroda, kao i da to donosi brojne benefite, kako za fizičko i emocionalno stanje porodilje, tako i za medicinski ishod samog poroda.
– Problem leži u tome što su nadležna ministarstva odgovornost za donošenje ovih odluka prebacila na pojedinačne bolnice, čime je omogućeno da uprave i direktori zdravstvenih ustanova, često bez jasnog razumijevanja benefita pratnje, samostalno odlučuju o ovom važnom pitanju.
Posebno je apsurdno kada se kao argument protiv prisustva pratnje navodi „zaštita privatnosti porodilja“, dok u isto vrijeme mnoge porodilje nemaju nikakvu privatnost tokom boravka u bolnici – izložene su vizitama u kojima učestvuje veći broj medicinskog osoblja, često bez ikakvog obezbjeđenja intime i osnovnog ljudskog dostojanstva. Vrijeme je da prestanemo tolerisati proizvoljne odluke pojedinih bolnica i zahtijevamo da pratnja postane zakonsko pravo svake porodilje – jasna je naša sagovornica.
Mnoge porodilje i njihove porodice se hvataju u koštac i sa mitom koje ‘moraju’ izdvojiti kako bi njihov porod protekao u redu i kako bi na svijet donijele živo i zdravo dijete. Pitali smo sagovornicu kako stati u kraj tome.
– Nažalost, mnoge porodilje i njihove porodice suočavaju se s praksom davanja mita kako bi osigurale odgovarajuću medicinsku brigu tokom porođaja. Strah od komplikacija i lošeg ishoda često ih primorava na traženje „veza“ ili davanje novčanih naknada medicinskom osoblju. Ova praksa, iako zakonski nedopustiva, u nekim sredinama postala je toliko uobičajena da se percipira kao „nužno zlo“. Osim sankcionisanja medicinskog osoblja koje učestvuje u ovim praksama, neophodno je raditi na promjeni društvenih normi.
Zahvalnost za profesionalnu medicinsku brigu ne smije se izražavati kroz novac ili poklone, već kroz povjerenje u sistem i insistiranje na jednakom tretmanu za sve pacijentice. Medicinski radnici su za svoj rad već plaćeni i njihov zadatak je osigurati najbolju moguću njegu bez dodatnih očekivanja od pacijenata – kazala je.
Dodaje da najdrastičniji slučajevi, gdje se otvoreno uslovljava briga o majci i djetetu u zamjenu za mito, predstavljaju ozbiljan etički i profesionalni prekršaj.
Nužno je uspostaviti efikasne mehanizme prijavljivanja i zaštite prijavitelja, kako bi se osiguralo da ovakve prakse budu strogo sankcionisane i iskorijenjene iz sistema.
Dotakli smo se i smrtnih slučajeva, za koje je apsurd da se u današnje vrijeme dešavaju tokom poroda.
Tatarević kaže da upravo takvi smrtni slučajevi i dobiju neki sudski epilog, skoro po pravilu. Mali je broj prijava generalno i malo povjerenja u sistem, ali kada se izgubi dijete ili supruga, ili neko ostane invalid nakon poroda, onda se obično odluči ući u pravosudnu bitku.
– Presude za nesavjesno liječenje su rijetke, ali postoje. Recimo jedna takva presuda je bila prije nekoliko godina u Zenici, gdje je beba rođena mrtva zbog toga što je joj smrskana lobanja prilikom nalijeganja na stomak. Ljekar je osuđen za nesavjesno liječenje na kaznu zatvora od 8 mjeseci i kaznu zabrane obavljanja akušerskih poslova na godinu dana. Ipak, kazna je na kraju „otkupljena“, a zabrana obavljanja akušerskih poslova na godinu dana ostala je pod znakom pitanja – čak ni nakon više sudskih presuda po osnovu zahtjeva za pristup informacijama, bolnica nam još nije dostavila podatke o tome da li je zabrana sprovedena.
Štaviše, sporna medicinska praksa koja je dovela do smrti bebe i dalje se rutinski primjenjuje. Još veći problem predstavlja pasivnost nadležnih institucija – od ministarstava zdravstva do ljekarskih komora, koje ne sprovode disciplinske postupke ni protiv osuđenih ljekara, niti nastoje mijenjati praksu. Umjesto zaštite pacijenata i unapređenja medicinske prakse, institucije radije samo ignorišu problem – kazala je za Hayat.ba Tatarević.
…
Kada će odgovarati mladić Aleksandar Marković koji širi mržnju na TikToku?
Kada će odgovarati mladić Aleksandar Marković koji širi mržnju na TikToku?