Naslov: “Hitna procedura je neprijatelj demokratije”: Ili kako je brzina u BiH postala sumnjiva kategorija
U zemlji gdje zakoni godinama skupljaju prašinu po fiokama, a reforme stižu brzinom kojom se kreće voz Sarajevo–Doboj, Sanja Vulić, šefica Kluba poslanika SNSD-a, konačno nam je objasnila – hitne procedure su najveći problem. Korupcija? Sitnica. Ekonomska stagnacija? Detalj. Epidemije? Statistički šum. Pravi neprijatelj demokratije u BiH, kako doznajemo, jeste brzina.
Na današnjoj sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, Vulić je jasno stavila do znanja da SNSD neće podržati donošenje zakona po hitnom postupku. Zašto? Jer – pažnja! – “hitne procedure skreću pažnju s pravih tema”.
Zamislite samo taj bezobrazluk: neko bi da se korupcija sankcioniše odmah, bez višemjesečnog izležavanja u parlamentarnim ladicama, bez tradicionalnog ping-ponga između entiteta, bez kulturne razmjene optužbi i zavjera.
Upravo tako – borba protiv korupcije je prihvatljiva, ali samo ako ide sporim, domaćinskim tempom. Što bi se reklo: “Polako, da se ne uplašimo rezultata”.
Agencija za javne nabavke, prema riječima Vulić, već je napravila prednacrt zakona koji, naravno, još nije gotov, ali će biti – jednog dana, možda. Zašto požurivati stvari kada se može čekati, gledati rasprave, praviti nove nacrte nacrta i zabavljati se sopstvenim institucionalnim labirintom? Efikasnost je, očito, nepristojna u BiH.
A da ne ostane samo na kritikama hitnosti, Vulić je objasnila i suštinu problema – epidemija u Kantonu Sarajevo i nesposobnost “Trojke”. Jer, naravno, kad god neko predloži zakon, to je zapravo podvala iz Sarajeva. Skretanje pažnje! Kriza! Trojanski konj iz FBiH!
Poseban šlag na tortu jeste Zakon o Sudu BiH, kojeg SNSD ne može podržati jer ima – pogađate – negativno mišljenje iz Republike Srpske. Jer ništa tako ne boli kao zakon koji bi eventualno mogao imati nadležnosti, a da ih prethodno nije izglasala Vlada RS, uz konsultacije sa entitetskim horoskopom, kafom i eventualno žrijebanjem među odbornicima.
I, naravno, izdajnici! SDS i PDP, ta “zločinačka organizacija” koja se drzla da glasa za nešto što nije prethodno prošlo filter svetinje entitetskog dostojanstva. Po Vulićkinoj logici, ko ne glasa po direktivi – izdajnik je. Jer kako drukčije objasniti različito mišljenje nego kao nacionalnu sabotažu?
Zato, dragi građani, neka vas ne zavara želja za brzim reformama. Ako zakon dođe previše brzo, vjerovatno krije nešto. A ako neko optužuje za kriminal – neka to prijavi institucijama. Koje su, usput, pod direktnom kontrolom istih onih koji odlučuju da li je zakon hitan ili samo iritantan.
BiH, zemlja gdje je vrijeme relativno, brzina opasna, a zakoni – opcionalni. Izdaja se mjeri po glasanju, patriotizam po partijskom ključu, a svetinje se brane proceduralnim maratonima. Jer, kako reče poslanica Vulić – Republika Srpska je svetinja. A svetinje se ne diraju. One se odlažu. Po mogućnosti – unedogled.