Zagrepčanin iz snova (ili noćne more): Taksist naplatio 110 eura za sedam kilometara vožnje – “Mogao sam i 300”
ZAGREB – “Od Glavnog kolodvora do Prečkog, molim vas.” Tako je započela vožnja jedne Vukovarke koja se u roku od 20 minuta našla u scenariju iz noćne more – 110 eura na taksimetru, račun s adresama koje se ne podudaraju i – taksist koji smatra da je to još i popust.
Bizarna priča, koja je u srijedu preplavila hrvatske portale, počinje sasvim nevino – žena iz Vukovara stigla je u Zagreb zbog studijskog putovanja, požurila je uhvatiti sljedeći vlak i sjela u prvi slobodan taksi. Ispostavilo se da će taj “slobodni taksi” biti najskuplja vožnja u njezinu životu.
“Povratna karta od Vinkovaca do Zagreba me koštala 30 eura. Vožnja od sedam kilometara – 110 eura. I to uz popust!”, ispričala je za net.hr.
Vozač, Ivan Madžar, nije krio ništa – gospođi je predao račun, dao da slika cjenik (plastificiran i uredno istaknut, kaže on), pa čak i ostavio svoj broj. Start 10 eura, kilometar 20, prtljaga 10 eura. “Postoji mogućnost nagodbe cijene!” stoji na dnu – i to se, očito, odnosi samo na ono što je preko stotke.
“Gospođa je dobro prošla. Po cjeniku je trebalo biti 250 do 300 eura. Dao sam najnižu moguću cijenu – humanu”, izjavio je Madžar i dodao kako ima višu prometnu školu, vozačku D kategorije, te devet godina iskustva.
‘Kaos u taksi sustavu’
No iza priče se, tvrdi on, krije veći problem. “Voze ljudi koji su završili u psihijatrijskim ustanovama, ljudi koji gutaju tablete, Nepalcima i domaćicama… A ja ne mogu voziti za tri eura kao preko aplikacija. Imam dvoje djece na studiju i 70 godina”, brani se taksist.
Tvrdi da mu ni Državni inspektorat ne može ništa: “Sve je po zakonu. Cjenik je istaknut, račun izdan, moje ime, žig – sve uredno.” A što je s računski upitnim podatkom da je polazište i odredište isto mjesto – ulica u Prečkom? “Greška u navigaciji”, lakonski odgovara.
Inspektorat: Sve legalno, ali…
Iz Državnog inspektorata poručuju – cjenik mora biti jasno istaknut i po njemu se vožnja mora naplatiti. Prijevoznik cijenu određuje sam, a zakon ne ograničava visinu. Ako taksimetar nije korišten, tada vrijedi istaknuti papirnati cjenik – i ako je bio u vozilu, sve je u okvirima propisa.
Zagrepčani ogorčeni, turisti u šoku
Ova priča otvara vječno pitanje: dokle više? Dok aplikacije nude vožnje za 5 eura, na ulicama vlada taksi-divlji zapad. Turisti ostaju zbunjeni, domaći zgroženi, a neki – poput naše Vukovarke – ostaju i bez studijskog budžeta.
U cijelom slučaju najviše boli upravo ono što je potpuno legalno. Madžar se poziva na zakon, obrazovanje i iskustvo. No ni zakon, ni iskustvo ne tješe osobu koja je za sedam kilometara platila četiri puta više nego za 270 kilometara vlakom.
“Gospođa je prošla dobro. Mislio sam naplatiti 300”, poručio je taksist. I mi se pitamo – što bi tek bilo da je vožnja potrajala?