Ibrahimović je svoju uspješnu karijeru okončao u maju, a tokom 20-ak godina igranja na fudbalskim terenima prodeverao je sve i svašta. Od svađa sa sudijama, saigračima, protivnicima, pa i navijačima.
Gdje god da je igrao uglavnom je bio najveća zvijezda svoje ekipe te automatski i meta za protivničke navijače. U Italiji su ga vrlo često nazivali ciganom, pogotovo na gostovanjima.
Ipak, dok je igrao u Francuskoj suočio se sa neobičnom situacijom. Nije strano da gledatelji gađaju igrače na terenu raznim predmetima, ali ni sam Zlatan nije mogao zamisliti šta će ga zadesiti.
Naime, tokom jedne utakmice PSG-a Šveđanina bh. korijena su ni manje ni više gađali korom hljeba. A Zlatan je tada oduševio svojom reakcijom.
Kada je komad hljeba pao pored napadača, on se sageo otkinuo nekoliko komadića te ih pojeo i nastavio meč kao da se ništa nije desilo.
Ovo je samo jedan od velikog broja primjera s kakvim situacijama se znao Ibrahimović suočiti tokom igračkih dana gdje je pored PSG-a nastupa još za Manchester United, Juventus, Inter, Milan, Barcelonu…
Svima je poznato da je Ibrahimović zajedno sa svojim ocem Šefikom i majkom Jurkom imao teško djetinjstvo. Upravo iz tog razloga u njegovom domu važi jasno pravilo, a to je da frižider uvijek mora biti pun.
“Moje djetinjstvo je bilo zaista teško, odrastao sam u imigrantskom naselju u Malmou, na jugu Švedske, okružen siromašnim imigrantima iz Jugoslavije, Somalije, Turske i Poljske.”
“Roditelji mi nisu puno pomogli, a osjećaje su rijetko pokazivali. Bili smo užasno siromašni, nismo sebi mogli priuštiti ništa. Frižider je stalno bio prazan, sjećam se da smo često bili gladni”, ispričao je Zlatan svojevremeno.
Danas kad je okončao fudbalsku karijeru Ibrahimović raspolaže sa bogatstvom od oko 200 miliona eura, njegovim sinovima Vincentu i Maximilianu sigurno nikad ništa neće faliti u životu.
Saznaj više ⬇️
Legendarni Šveđanin, tokom svoje karijere, branio je boje mnogih renomiranih klubova poput Ajaxa, Juventusa, Intera, Milana, Barcelone i Manchester Uniteda.
Zlatan Ibrahimović, najbolji švedski nogometaš svih vremena, proživio je djetinjstvo u Švedskoj, gdje je odrastao sa sestrom Sanelom, majkom Jurkom i ocem Šefikom. Njegovo djetinjstvo nije bilo obilježeno idealnim uvjetima za život, jer je majka radila naporno cijeli dan, dok je otac Šefik suočio s problemima alkoholizma, što je rezultiralo razaranjem njihovog braka.
Bio sam sretan kad bi otac došao k majci po nas, sestru i mene jer je bio njegov red da cijeli dan provedemo s njim.
Odlazili smo na jedan veliki parking, stavljao me u krilo i davao mi da okrećem volan na tamnoplavom Opel Kadettu. Zatim nas je vodio na velike hamburgere i sladoled sa šlagom. To je bila prava sreća. Često smo zajedno pecali.
Jednom sam se posvađao sa Sanelom i s obzirom na to da moj otac ima karakter sličan mom, istrgnuo nam je štapove iz ruku i bacio ih u jezero pa smo otišli kući – otkrio je Ibrahimović u novoj knjizi Adrenalin.
Moj otac je patio zbog rata u bivšoj Jugoslaviji, majka je radila teške poslove od jutra do navečer, nisam imao što za jesti i uvijek sam na sebi imao istu trenerku, školu da ne spominjem. Nogomet je bio moja jedina sreća, jedini segment života u kojem sam se osjećao oslobođen od svojih problema.
Prijatelji su mu svojevremeno otkrili da mu je svakog mjeseca pripadalo 75 eura od države Švedske jer je išao u školu, a taj novac je uzimao njegov otac. Otišao je kod oca Šefika i riješio nesporazum oko džeparca.
Maxi i Vincent imaju džeparac s kojim kupuju užinu u školskoj menzi i za druge manje troškove, ali su to dvojica pametnjakovića, kad im nešto treba, traže od mene ili od Helene da im to kupimo, nikad ne troše svoje novce. I ja sam kao mali imao svoju karticu.
Svakog mjeseca pripadalo mi je 75 eura od države jer sam išao u školu. Nisam to znao jer mi ih otac nije proslijeđivao. To su mi spomenuli prijatelji iz razreda: ‘Vidi, to su tvoji novci. Moraš ih tražiti od oca. Tada sam otišao kod oca: ‘Oprosti, zašto svi moju prijatelji uzimaju te novce, a ja ne?’.
Na početku se pravio da ne razumije, poslije smo otišli zajedno u banku i napravio mi je debitnu karticu. Uplaćivali su 75 eura svakog 20. u mjesecu. Ja sam u 23:59 sati bio ispred bankomata, i kad je padao snijeg i kad je bilo deset stupnjeva ispod ništice. Kad bi otkucala ponoć, ubacivao bih karticu da podignem novac – prisjetio se legendarni napadač.