Sjevernoj Makedoniji nije bilo lako na putu prema Europi. Prvo su pregovore o pristupanju EU otežavale napetosti sa susjednom Grčkom.
Nakon višedesetljetnog spora, Skoplje je pristalo promijeniti ime države, što je omogućilo članstvo u NATO-u 2020. Međutim, približavanje EU-u usporava nesuglasice s Bugarskom.
Bugarska inzistira na promjenama tumačenja nacionalne povijesti prema svojim preferencijama te osporava samostalnost makedonskog jezika. (Izvor: Deutsche Welle)
I na kraju se zahtijeva da se bugarska manjina, koja broji samo 3.000 pripadnika, u Ustav Sjeverne Makedonije unese kao “državotvorna nacija”. Istovremeno se u Bugarskoj opovrgava postojanje makedonske nacionalne manjine.
Unatoč ohrabrujućim govorima i praznim obećanjima zapadnih političara: Sjeverna Makedonija je i dalje igračka međunarodne politike. I zemlja kandidatkinja za članstvo u EU-u koja tako dugo čeka na početak pregovora kao nijedna druga prije nje.
Doduše, tzv. konferencija o pristupu u julu 2022. je označila formalni početak pregovora. No to zbog bugarske blokade još uvijek nisu pravi pregovori, na kojima bi bila otvorena pojedina poglavlja.
Makedonski parlament je u augustu 2023. danima raspravljao o zahtjevu Bugarske da se u Ustavu izričito navede bugarska manjina. Budući da se opozicija tome protivi, za tu odluku do sada nema potrebne dvotrećinske većine.
Opozicija tvrdi da se tu ne radi samo u Ustavu, nego i o izradi novih školskih knjiga kao i o dovođenju u pitanje vlastitog jezika, nacije, identiteta i historije. Bugarska naposljetku želi na ovaj ili onaj način dominirati Sjevernom Makedonijom, kaže opozicija. Donošenje odluke o promjeni Ustava je zato odgođeno.
Vođa opozicije i šef nacionalno-konzervativne stranke VMRO-DPMNE Hristijan Mickoski sada ide korak dalje i kaže: „Ne može biti te diktirane promjene Ustava.” U razgovoru za beogradski list Politika od ponedjeljka (28.8.) on također ističe: “Sada su izbori jedina opcija koja preostaje”. Prema njegovim riječima, o promjeni Ustava trebaju odlučiti birači.
No popularni portal A1on podsjeća da Vlada glasanje u parlamentu pomoću poslovnika teoretski može odgađati sve do kraja njezinog regularnog mandata u ljeto 2024. Možda se vlada nada da će do tada pridobiti osam zastupnika opozicije koji joj nedostaju za dvotrećinsku većinu. Što bi ti zastupnici dobili u zamjenu za svoj glas – ostaje tajna.
Ta unutarnjopolitička neizvjesnost u stvari blokira donošenje važnih reformi i u većem dijelu stanovništva uzrokuje razočaranje i frustracije. List Večer je prije nekoliko dana podsjetio da promjena Ustava u korist bugarske manjine nije najvažnija tema:
“Prvi nacionalni interes je zemlja s jakom ekonomijom, manje korupcije, dobrim zdravstvom, obrazovanjem i dobrom pravnom državom.” No umjesto da se bave time, vladajuće i opozicione stranke se međusobno optužuju za uništavanje zemlje korupcijom, cenzurom medija i kontrolom pravosuđa.
Kod građana Sjeverne Makedonije proširio se osjećaj potpune stagnacije i velike bespomoćnosti. Većina ih o domaćoj politici govori još samo s dubokim prijezirom. Osim toga, skoro niko više nema dobro mišljenje o Europskoj uniji niti očekuje nešto pozitivno iz Bruxellesa. Ko može, traži sebi posao u inostranstvu. Iseljavanje iz Sjeverne Makedonije je masivno – broj stanovnika je proteklih godina smanjen za 10 posto i pao je na 1,8 miliona.
Zašto se dobar dio stranaka u Bugarskoj okomio na malu susjednu zemlju? Očito je razlog krhko političko stanje u samoj Bugarskoj, u kojoj je u samo dvije godine održano ni više ni manje nego pet parlamentarnih izbora. Nakon zadnjih u aprilu 2023. ni sadašnja vladajuća koalicija nije stabilna.
Nju čine dvije stranke koje su u stvari čista suprotnost: konzervativni GERB (Građani za europski razvoj Bugarske) bivšeg premijera Bojka Borisova, kojeg se smatra odgovornim za brojne korupcijske afere, i liberalni reformski i antikorupcijski savez PP.
Formiranje vlade je omogućila samo podjela vlasti: najprije premijera na određeno vrijeme imenuje jedna stranka, a onda slijedi premijer iz druge stranke. Kod tolike političke krhkosti većini političara dobro dođe zajednička nacionalna velika tema u obliku Sjeverne Makedonije.
Već je postojao jedan presedan: kada je bivši premijer Kiril Petkov iz stranke PP prije godinu i pol htio učiniti ustupke Sjevernoj Makedoniji, zaustavili su ga druge stranke i predsjednik države Rumen Radev.
I dok je većina stranih pravnika i historičara stala na stranu Sjeverne Makedonije, EU želi prisiliti tu zemlju da promijeni Ustav u skladu sa željom njezine članice Bugarske. Posebni američki izaslanik za Balkan Gabriel Escobar je tokom svoje posjete Skopju ponovo istaknuo da Bugarska neće imati drugih zahtjeva nakon promjene Ustava. Kako je rekao, to mu je zagarantovala bugarska ministrica vanjskih poslova i buduća premijerka Marija Gabriel.
No skorog rješenja blokade još nema na vidiku. Čak i ako se riješe unutarnjopolitički sporovi oko promjena Ustava u samoj Sjevernoj Makedoniji, nije izvjesno hoće li popustiti i neuračunljivi susjed Bugarska.
A to ne bi u sve dublju krizu gurnulo samo Sjevernu Makedoniju, nego bi uništilo i ono malo vjerodostojnosti EU-a koju još ima u regiji. Posljedica bi mogle biti nove napetosti u tom dijelu Europe, piše Deutsche Welle.