Srećko Stipović vodi popularan YouTube kanal na kojem razgovara s ljudima o njihovim životima.
Ponekad razgovara s ljudima koji su se odlučili na neki ekstremni pothvat, poput čovjeka koji je odlučio živjeti u špilji, a ponekad priča s ljudima koji se susreću s raznim problemima. Nedavno mu je sugovornik bio pastir iz Novog Travnika.
Senad Ramulj ovčarstvom se bavi preko trideset godina, a posao je naslijedio od – oca. U svome stadu ima preko 600 ovaca, a u njegovom svakonednom poslu pomaže mu i nekoliko pasa. Od svojih ovaca proizvodi sir, mlijeko i meso, a drži i krupnu stoku. I dok živimo u vrijeme kada je teško zaraditi i kada mnogi kukaju kako nemaju novaca, Senad je javno rekao kako od ovaca i krava “zarađuje toliko novaca da ne može potrošiti”.
“Ja fala bogu ne mogu potrošit koliko sam zaradio sebi. Godina je bila dobra, dobro je prošla. Proljeće je malo kasnilo, ali sve u svemu, zadovoljan sam godinom”, počeo je.
Pošteni posao
Istaknuo je kako samo on čuva 600 ovaca pa kaže: “Nije to problem. Što da ti kažem, nekad bude loše, nekada dobro. Može se vidjeti od stočarstva, cijela moja četvrtočlana obitelj živi od ovoga, od poljoprivrede. Janjci se dobro prodaju”, priča Senad pa otkriva zašto ovaj posao nitko neće raditi.
“Mladi to neće raditi. Pao je i standard toga da se razumijemo. Nekada je, davno, poslije prokletog rata, janjci su bili šeststo maraka, sada su po pet, a može se pronaći i po četiristo. Poljoprivrednici stradavaju zbog velikog uvoza, ali nezahvalan je ovo posao Srećko”, pojašnjava.
“Nije toliko fizički teško, ali moraš uvijek biti tu. Nema sura neću, moraš svaki dan. To je obaveza, nema godišnjeg odmora. Štalu sam počeo raditi prije otprilike mjesec dana, to će biti za krupnu stoku. Sve sam financirao kešom, ništa kreditom, tako da se dobro radi”, kaže Senad.
Velika promjena za električne automobile, ovaj potez mogao bi biti pun pogodak
‘Ko hoće raditi.”
“Ko hoće raditi ovo, može dobro živjeti. Što bi išao robovati drugome u Njemačku pokraj ovakve ljepote, nikada mi to nije palo na pamet”, objanio je Senad kada su ga pitali hoće li ići živjeti u Njemačku. Pomalo tužno, zaključio je kako ne zna kakva ih budućnost čeka te se nada barem nešto boljem sistemu.
“Neće to više nitko raditi. Prihodi su slabiji. Poslije rata je bila bolja situacija. Moja najskuplja ovca košta otprilike 300 maraka. To su priče da se prodaju za više, to je napucavanje cijena i propaganda. Treba biti realan, 1200 maraka je previše za jednu ovcu”, objasnio je.
“Ne mislim da će doći crni dani za ovčarstvo. Stariji ljudi su rekli kada neće biti pčela i ovaca da će biti smak svijeta. Pomažu mi žena i djeca, normalno. Bilo bi mi jako teško da to sve sam odrađuje”, istakao je.