Život sam po sebi ima mnogo raznolikosti i suprotnosti, uključujući i izazove.
Život je mješavina lijepih i teških trenutaka, ali upravo ta raznolikost čini ga vrijednim.
U životu postoji ravnoteža između dobrih i loših iskustava, a na nama je da pronađemo načine da se nosimo s njima.
Iako postoje izazovi i neugodnosti, život nam pruža priliku za rast, razvoj i pronalaženje radosti.
Uz sve svoje uspone i padove, život je neprocjenjiv dar koji trebamo cijeniti i iskoristiti na najbolji mogući način.
Nismo mi iscrpljeni od života, već od stalnih razočaranja, povreda i izdaja drugih. Umorni smo od neljudskog ponašanja, na koje smo navikli da ljudi koriste kao način rešavanja problema. Umorni smo od beskorisnog samosažaljenja u kojem sebe posmatramo samo kao žrtve okolnosti i drugih ljudi, bez ikakve vere u našu sposobnost da nešto promenimo.
Osjećamo umor od neprekidnih strahova da ćemo pasti, izgubiti se, biti manipulirani i ostavljeni, samo da bismo na kraju shvatili da smo se zaglavili u slijepoj ulici, bez mogućnosti da vidimo svjetliju budućnost. Nismo mi iscrpljeni od samog života, već od konstantnog okretanja prema prošlosti, neprestanog žudnje za zlatnim vremenima i prisjećanja na bolje dane koji se više neće ponoviti.
Umorni smo od stalnog osjećaja da nam nešto nedostaje kako bismo bili potpuni, sretni i snažni. Umorni smo od izgovorenih riječi koje nisu donijele ništa dobro, umorni smo od očekivanja da će sutra život biti bolji, dok se sve nastavlja istim tokom.
Nismo mi iscrpljeni od samog života, već od neprekidnog dokazivanja drugima da smo u pravu, dokazivanja naših ideja, snova i vjerskih uvjerenja. Umorni smo od osjećaja manje vrijednosti, nedostatka vjernosti prema sebi i nedostatka autentičnosti koja je donijela teret briga i ostalih osjećaja koji su nas potopili i natjerali nas da se pitamo vrijedi li živjeti.
Umorni smo od neprestanog ponavljanja istih grešaka, a da ne preduzmemo ništa da ih ispravimo. Nismo umorni od samog života, već smo željni života. Žudimo za onim predivnim osjećajima, pažnjom, nježnošću, lijepim riječima. Želimo da netko izrazi ljubav prema nama i da mi uzvratimo tu ljubav.
No, predugo smo živjeli u sjeni, u tamnoj strani života, da smo pomislili kako je to jedino što život pruža i da nema drugih mogućnosti. Želimo se nasloniti na neko rame, slušati nečiji glas i čuti otkucaje nečijeg srca. To je jedino što smatramo vrijednim za što se isplati živjeti. Težimo tome, i nismo umorni od te želje!
Izvor:pult24.info