Paulo Koeljo nam donosi inspirativnu priču o velikodušnosti: naučite kako da oblikujete vlastiti krug sreće i radosti u životu!
Postoji duboko ukorenjeno uvjerenje da ono što nesebično dijelimo ima sposobnost da nam se vrati. Velikodušnost je poput darova i blagoslova, ne samo u materijalnom smislu. Velikodušnost se manifestira kada pružimo pomoć, prigrlimo nekoga kad je potrebno, izgovorimo riječi utjehe, ili pokažemo toplinu koja struji iz našeg srca. Velikodušnost istinski sjaji kada nastojimo donijeti radost drugima, kad se trudimo unijeti sreću u njihove živote. To je trenutak kada se započinju krugovi sreće, radosti, povjerenja i ljubavi. I upravo o tome govori predivna priča koju dijeli poznati pisac Paulo Koeljo:
“Jednog dana, seljak je odlučio posjetiti obližnji manastir. Držeći u ruci veličanstveni grozd, kucnuo je na vrata manastirske kapije. Kada se vratar pojavio, seljak mu je sa smiješkom pružio dar.
“Brate vrataru, donosim vam ovo iz mog vinograda. Ovo je najfinije grožđe koje sam uspio uzgojiti. Sretan sam što mogu podijeliti ovu radost s vama”, reče farmer s iskrenim izrazom na licu.
Vratar se nasmiješi i reče: “Hvala vam! Siguran sam da će se naš iguman radovati ovom daru.”
No, seljak je stao, pa tiho rekao: “Nisam donio ovo grožđe igumanu, već vama.”
“Za mene?” Vratar se zacrvenio, osjećajući se ponizno, kao da ne zaslužuje takav predivan dar prirode.
“Da!” farmer je odlučno potvrdio: “Zato što si uvijek otvarao ova vrata kada sam dolazio. Kada god sam trebao tvoju pomoć zbog suše koja je uništila žetvu, pružio si mi komad kruha i čašu vina. Ovaj grozd donosim ti da ti donese malo sunčeve ljubavi, kišne ljepote i Božijeg čuda, jer je On učinio da tako divno raste.”
Vratar je pažljivo postavio grozd ispred sebe, provodeći jutro divno se diveći njegovoj ljepoti. Fasciniran njegovom svjetlošću, odlučio je podijeliti radost s igumanom, mudrim čovjekom koji ga je uvijek vodio savjetima i mudrim riječima.
Iguman se razveselio poklonu i osjetio duboko poštovanje prema gesti. Međutim, prisjetio se da u manastiru postoji brat koji se već neko vrijeme bori s bolešću. Pomislio je: “Ovo grozdje bi moglo unijeti radost u njegov život.”
Odluči tako i postupi. No, grozdje nije dugo ostalo kod bolesnog brata, jer on razmišljaše: “Brat kuvar se tako predano brine o meni, pruža mi hranu i brigu. Ovo će ga sigurno razveseliti.”
Kada brat kuvar dođe s obrokom za ručak, sa smiješkom mu pruži prekrasan grozd.
“Tvoje je”, reče bolesni brat, “pošto si uvek u kontaktu sa plodovima koje priroda nudi; znaćete šta da radite sa ovim Božjim delom”.
Brat kuvar je bio očaran lepotom grozda. Tako savršeni, pomisli on, da nema nikog boljeg da ih ceni kao brata koji je čuvao vrednosti u manastiru i mngoi su ga videli kao svetog čoveka; on bi umeo da ceni čudo prirode.
Brat je, pak, najmlađem iskušeniku poklonio grožđe, kako bi shvatio da se Božije delo nalazi u najsitnijim detaljima stvaranja.
Kada ga je iskušenik primio, srce mu se ispunilo slavom Gospodnjom, jer nikada nije video tako lep grozd. U istom trenutku se setio prvog puta kada je došao u manastir i osobe koja mu je otvorila vrata; upravo ovaj gest mu je omogućio da bude u toj zajednici ljudi koji su danas znali da cene čuda.
Pre nego što je pala noć, odneo je grozd bratu vrataru.
“Jedite i uživajte”, rekao je. “Zato što većinu vremena provodite ovde sami i ovo grožđe će vas veoma usrećiti.”
Vratar je shvatio da je dar zaista suđen da bude s njim, pa je uživao u svakom grožđu te grozdove i zaspao srećan.
Krug je bio zatvoren krugom sreće i radosti, koji se uvek prostire oko velikodušnih ljudi.”
Izvor: Sensa